Nikad svijet nije bio napredniji, nikad bogatiji, a u isto vrijeme nikad nije imao niti toliko gladnih, niti toliko tužnih i zaboravljenih. Koliko god imali, znamo se naći u situaciji u kojoj nismo spremni s drugima podijeliti ono što imamo. Smatramo da je to naše ili da drugi to ne zaslužuje. Mi od Gospodina pak tražimo puno, a On nam u svojoj darežljivosti poklanja još više od onoga što tražimo. Kod Njega neće ponestati ni ljubavi ni radosti i za jednog od nas, ma koliko god to mnoštvo nas koji Ga tražimo bilo. Mi Njemu donosimo malo toga dobroga, a i to malo što donosimo zna biti zaprljano našim grijesima. On pak uzima to malo što mi možemo Njemu donijeti i uslišava naše molitve te ih umnaža stostruko, toliko preobilno da ne stane u naše “košare”. Na nama je samo da vjerujemo, da imamo vjere kao zrno gorušice.
