Ponekad je teško pisati o bliskim prijateljima koji su već kao obitelj. Nema teksta dovoljno dugačkog koji bi mogao opisati što sve osjećaš, misliš i želiš onim najbližima. Tada, iz srca izviru one najjednostavnije, proste riječi iz kojih pršti cijeli spektar emocija. Tako je i s Anamariom. Radosna pričalica koju čuješ iz drugog sela, ali ne prestaješ se smijati ni kad je jednako glasna pored tvojeg uha. Netipična studentica koja uspjehe broji svakim novim otkrićem nepoznatog. Spontana kreativka koja svaki izlet u grad pretvori u šetnju svojim svemirom, a možda i tvoj običan dan završi tako. Neiskvarena romantičarka s velikom dozom humora, čak i onog crnog. Gorljiva pjevačica koja svoje koncerte drži samo za obitelj, slučajne prolaznike i životinje u krugu kuće. A na kraju dana, jednostavna cura koja svoje nade i želje, svoje Srce, predaje Gospodinu. Jer za nju vrijedi: „Tko ne zna sebe dati, ničega se neće sjećati.“
