Propitkujući vlastitu savjest, mislila sam, moja su djela poprilično dobra; obavljam sve svoje vjerske dužnosti, od odlaska na misu, čitanja Biblije, moljenja Krunice, mislim si, pa stvarno sam dobra. ,,Postaje li tvoje srce uistinu otvorenije prema Bogu i bližnjemu s time što svakodnevno vršiš svoje kršćanske dužnosti?” – pitanje je koje mi se neprestano nametalo, a koje mi nikako nije bilo po volji i samo bih ga brzo otklonila. ,,Namirujete desetinu od metvice i kopra i kima, a propuštate najvažnije u Zakonu: pravednost, milosrđe i vjernost”. Ta mi je rečenica danas posebno odjeknula u srcu, odlučivši prihvatiti pitanje koje sam uporno izbjegavala. Koliko sam samo puta u posljednje vrijeme bila baš poput tih farizeja. Čineći tek izvanjska djela, srce mi je postajalo skučenije i zatvorenije, prekriveno sebičnošću, ohološću, nevjernošću bez iskrene ljubavi i milosrđa. Danas Isuse na poseban način, Tebe, koji si tako blaga i ponizna Srca, želim moliti da očistiš sve ono što me sprječava da Ti dođem još bliže i učiniš srce moje po Srcu Svome. Amen.
