“Gospodine, dobro nam je ovdje biti.” Kad sam bio u Zagrebu puno sam vremena trošio pomažući drugima (u raznim volontiranjima, organizacijama). Kako sam uvijek bio u nekoj žurbi mama mi je jednom rekla:”Zemlja se i bez tebe okreće!” Zapravo se često u pomoći drugima skrivao moj ego, moja želja da ja doprinesem, da ja budem tamo jer mi je “dobro ondje biti”. Možda su mnogi i mislili kako je lijepo što se toliko dajem, što toliko pomažem drugima… A moja svetost? Ona me čekala u mojoj studentskoj sobi među razbacanim stvarima. Čekala me u zadaćama koje ću opet odgađati za zadnju večer i u knjizi za ispit koju ću naučiti “sutra”. Bio mi je dobro tamo gdje sam bio, ali često nije bilo sveto.
