Svakome je od nas drago čut kada nam najbliži govore lijepe stvari o nama; tada je lako biti zahvalan, nasmiješen, smiren i dobar. Tako se brzo naviknemo na te komplimente i vjerujem da nam se svima znalo dogoditi da se pomalo uzoholimo, dopuštajući da nam u srce uđu misli da smo bolji od te i te osobe ili da smo osuđivali drugu osobu. I baš tada, kada su ti u srce ušle nečiste misli, odjednom ti se dogodi da od bližnjih počinješ čuti riječi koje tebi nikako nisu po volji. Jesi li tada lako zahvalan? Ili se počinješ ljutiti i negodovati uopće ne želeći prihvatiti i priznati svoje propuste i pogreške, baš poput farizeja? Isus je neprestano farizejima govorio, ali ga oni nisu željeli poslušati, srca su im ostala tvrda. Ne zaboravi da je Isus tvoj istinski prijatelj koji, kada te preko tvojih bližnjih prekori, to nije zato da bi te ponizio, nego da bi te sačuvao od tvrdoće srca. Hoćeš li Mu još danas dopustiti da te Svojom ljubavlju zalijeva i mijenja tvoje Srce?
