Danas Crkva slavi svetog Petra Fabera, prvog svećenika Družbe Isusove. Njegov subrat o. Morel opisuje ga kao čovjeka kratka života, a dugih putova.
Petar Faber živio je samo 40 godina, od 1506. (Villaret, Italija) do 1546. godine (Rim, Italija). Već u 12. godini položio je zavjet čistoće, a u 25. godini odlazi u Pariz zbog želje za znanjem. Tamo započinje studij filozofije gdje dijeli sobu sa Franjom Ksaverskim, a ubrzo im se pridružuje i Ignacije Loyola koji je Fabera izveo iz teških duševnih tjeskoba. Nakon završetka studija i povratka u rodni kraj, 1534. godine putuje opet u Pariz i obavlja velike mjesečne duhovne vježbe pod vodstvom svetog Ignacija, gdje odlučuje da će slijediti svog duhovnog učitelja. S Ignacijem i još 5 sudrugova 15. kolovoza 1534. godine polaže zavjete siromaštva, čistoće te da će hodočastiti u Jeruzalem u roku godinu dana, u suprotnom će se staviti na raspolaganje papi. Nakon osnutka Družbe Isusove, Faber biva poslan u Parmu na godinu dana, zatim u Njemačku gdje je davao duhovne vježbe, propovijedao, pisao razne upute. Nakon kratke bolesti, umire u Vječnome gradu 01. kolovoza, 1546. godine.
Simon Rodriguez o Petru Faberu svjedoči ovako: „Posjedovao je neku vedru blagost i srdačnost kakve nikad kod nikoga nisam susreo. Ne znam kako je ulazio u prijateljstvo s drugima, on je malo-pomalo djelovao na njihovo srce tako da ih je svojim načinom djelovanja i svojom dražesti uvodio u ljubav prema Bogu“. Faber je proglašen blaženim 1872. godine, a svetim ga je proglasio papa Franjo 17. prosinca 2013. godine. Tom prilikom izjavio je kako je upravo sveti Petar Faber njegov omiljeni svetac.
