SKAC Urednistvo

Ti si Petar Stijena! Tebi ću dati ključeva kraljevstva Nebeskog. Ključevi kraljevstva Nebeskog... Isus ti je dao te Ključeve. Dragi brate i draga sestro, imamo mnoge prepreke u životu i svijet nas tjera na grijeh, ali kroz Petrove Ključeve (Kristovu Crkvu) dobijamo zaštitu od grijeha, a u slučaju da sagriješimo

Tko izgubi život svoj poradi mene i evanđelja,  spasit će ga. Što Isus kaže u današnjem evanđelju: Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe i uzme svoj križ. Koliko si puta u životu odustao? Jesi li bacio svoj križ i otišao? Zašto?  Dragi brate i sestro, naš

Marko je srednjoškolac, keramičar, koji voli ringišpil. Njegov duh je poslušan, aktivan i dobar. On je pokretač, sipa ideje i rješenja iz rukava jer za njega su problemi i prepreke - izazovi! Životni borac kako za sebe ponosno kaže, vedroga je duha i nepokolebljiv. Zauzeti volonter, uvijek spreman pomoći drugome,

Ti si Krist – Pomazanik! Sin Čovječji treba da mnogo pretrpi. Dragi brate i sestro, koliko su te puta u životu uvrijedili? Naš je Gospodin doživljavao uvrede svakog dana. Dok je nosio križ pao je puno puta, ali se digao se i krenuo dalje. Onaj koji griješi, a misli da

Slijepac progleda te je mogao sve jasno vidjeti! Draga braćo i sestre, jeste li se ikada zapitali koliko vas je puta Isus spasio, a da možda vi toga niste ni svjesni? Koliko ste dali Isusu da vas izliječi, jeste li mu uopće dali dopuštenje da uđe u vaše srce? Isus

Čuvajte se kvasca farizejskog i kvasca Herodova! Dragi brate, draga sestro, situaciju koju su proživjeli apostoli naša je svakidašnja situacija. Gospodin nam je dao novac, ali nam ga nije dao da bi se o njemu tjeskobno brinuli ili ga bezumno rasipali. Draga braćo i sestre, jeste li se ikada opustili

Zašto ovaj naraštaj traži znak!? Što nam Isus želi poručiti ovim evanđeljem? Isus nam govori: „Ja sam Znak! Ja koji sam trpio i umro za vas, da biste vi živjeli. Moj križ je znak... znak Ljubavi! Trebamo vjerovati u Gospodina, u Gospodinovom dlanu je ucrtano naše ime- naš znak, još

„Nisam došao ukinuti, nego ispuniti“ Ono što mi je zapelo za oko u ovom evanđelju jest da On ne dokida ono što je već rečeno u Starom zavjetu, već nadopunjuje. Daje smisao svim onim pravilima koja su prije postojala. Upozorava da moramo paziti i na najmanje stvari kako bismo došli

„Otkuda bi ih tko ovdje u pustinji mogao nahraniti kruhom?“ Učenici su cijelo vrijeme bili s Isusom, a svejedno nisu vjerovali da On može nahraniti toliko mnoštvo s tako malo hrane. Koliko često ne vjerujem da postoji izlaz iz neke situacije? Koliko često ne vjerujem da se išta više može

„Gluhima daje čuti, nijemima govoriti“ Kada mi Bog učini dobro djelo, to ne mogu zadržati za sebe. Prvo što poželim jest razglasiti svima okolo kako je Bog velik. Jednostavno je to jače od mene. Tada sam puna hvale za Gospodina. Ali čitajući ovaj odlomak, počela sam razmišljati... zahvalim li Bogu

Anita je vesela i pričljiva. Trudi se u svim područjima života. Kao što bi to i trebalo biti, najviše se daje upravo u svojoj obitelji gdje povlači u svim segmentima i trudi se svim ukućanima biti na pomoć.  Ali to još nije sve. Trudi se i svugdje drugdje, pa je

„Ali i psići ispod stola jedu od mrvica dječjih“ U ovom evanđeoskom tekstu dodirnula me vjera ove žene. Bila je toliko uporna, iako je Isus isprva rekao ne. Pitam se imam li ja toliko vjere i upornosti? Bila je zadovoljna i samo „mrvicama“ koje joj Isus daje jer je znala

„Što iz čovjeka izlazi, to onečišćuje čovjeka“ Dugo sam se zamislila nad ovim evanđeoskim tekstom. Kako je lako pasti i sagriješiti... Koliko god se trudila oduprijeti, opet sagriješim. I osjećam se loše zbog toga jer sam slaba. Na mojoj se duši stvori velik teret jer sam iznevjerila Isusovo povjerenje. Često

„Ovaj me narod usnama časti, a srce mu je daleko od mene“ Moram priznati da me dosta opomenulo ovo evanđelje. U razmišljanju sam shvatila da sam često i ja među tim licemjerima. Vidim trun u oku drugoga, a brvna u svome oku ne vidim. Prigovaram drugima, a sklona sam i

„I koji bi ga se god dotakli, ozdravljali bi“  Sjetila sam se stihova pjesme: „da te samo dotaknem i dodirnem ti haljine, moje srce bilo bi cijelo, sve rane bi nestale...“ Nažalost, neka životna iskustva ostavila su rane na mome srcu. Ali kad god su nastale, moja je vjera pala.

Prihvativši Isusa, shvatio sam da i ja moram pridonijeti Njegovom kraljevstvu, razgovarajući o Njemu i držati Ga u mislima i u srcu. Pismo nas također na to potiče nazivajući nas solom zemlje. Rado razgovaram o Bogu i ulazim u debate o Njemu.

Poput Herodijade, Sotona uvijek traži načina da uništi nas, stvorene na Božju sliku od Boga. Važno je biti svjestan te činjenice i maknuti se od ljudi koji nas žele udaljiti od Boga ili moliti za njih da uvide i poprave svoje stavove, jer bolan je povratak Gospodinu.

Kolega Petar Prenc stanovnik je grada Pule, poznatijeg kao jedan od dva Hrvatska grada u kojem nalazimo ostatke rimskog amfiteatra. Student je treće godine zagrebačkog PMF-a. Osim redovnih obavljanja svojih fakultetskih obaveza u svoje slobodno vrijeme bavi se programiranjem i strojnim učenjem, područjima u kojima se jednoga dana nada pronaći

Gospodin nas poziva da mu budemo poslušni i da činimo kako nam kaže, te da nije potrebno imati nikakvo materijalno bogatstvo da bismo mu služili.

Ukoliko ne dopustimo Gospodinu da djeluje u našem životu, On nas sam neće siliti ni na što. U danima kada sam bio udaljeniji od Boga, krajem srednje škole, Bog me pozivao da se vratim u crkvu preko mojih prijatelja. Sve sam češće upoznavao ljude koji redovito odlaze u crkvu i

Vjera da je Bog sa mnom spasila me mnogo puta čak i na banalnim primjerima poput prolaza na ispitu. Misao je to koja me opušta prije ispita i teških situacija, a čini me još radosnijim u dobrim vremenima.

Zli dusi rekoše: “Legija mi je ime! Ima nas mnogo!” Doista, grijeha ima mnogo, no važno je uvijek imati na pameti da je Gospodin naš s nama i da nas želi izbaviti od grijeha ukoliko smo spremni na to. Najgori osjećaj je biti okovan u vlastitim grijesima. Koliko god istina

Razmatrajući današnje Evanđelje, ostala sam zatečena sljedećom rečenicom upućenom Mariji: „...a i tebi će samoj mač probosti dušu.“ Uzmem li u obzir da su te riječi upućene jednoj majci koja u rukama drži svoje maleno i nevino dijete, koja će jednoga dana gledati i doživjeti patnju i bol toga djeteta,

„Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere?“ Čitajući ove riječi, zapitala sam se kakva je moja vjera? Vjerujem li ti ja uistinu, Gospodine? Odgovorim li potvrdno, posramit ću se pred Tvojim licem radi laži koje izgovaraju moja usta, znajući da, Ti koji me najbolje poznaješ, znaš da moja djela i sumnje

Bilo mi je teško razmatrati današnje Evanđelje jer nisam mogla shvatiti što mi to, Gospodine, želiš reći. Vraćala bih se na početak i iznova čitala, i tako nekoliko puta, sve dok nisam shvatila da me poučavaš upornosti. U redu je ne razumjeti. U redu je vratiti se na početak i

Ponovno Gospodin progovara vrlo jasnim riječima: „Mjerom kojom mjerite, mjerit će vam se.“ Ono u čemu se ja pronalazim jest osuđivanje. Iako to ne činim uvijek s namjerom da stavim nekome pločicu njegovog grijeha na čelo da je svima jasno vidljiva, mogu reći da je osuda prisutna u mojoj svakodnevici

"Tko ima uši da čuje, neka čuje". Razmislim li o svojoj molitvi, kako i što molim, shvaćam da je moja molitva uglavnom ispunjena monologom. Imam potrebu od Boga tražiti "bolje sutra" za sebe i svoje bližnje te se zahvaliti za sve dobro i loše u svome životu, smatrajući tako svoju

Gospodine, danas mi vrlo jasno progovaraš: "Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka". Posežući za svakakvim željama, hirovima, izazovima koje želim ostvariti s namjerom ispunjenja životnih ciljeva i snova za kojima moje srce čezne, u slučaju neuspjeha, moju dušu obuhvatilo bi stanje razočaranja, tuge

"Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati". Ova misao iz današnjeg evanđelja potaknula me na razmišljanje o mojoj obitelji, odnosno o našim međusobnim odnosima. Zapitala sam se što me to dijeli, razdvaja, udaljava od mojih roditelja.

Jesmo li svjesni da je današnjem čovjeku vrlo jednostavno upasti u zamku kontradiktornosti, nedosljednosti, a možda i ironije? Sukus cijele naše vjere je u tome da ostavimo sve i da pođemo za Isusom. Svakako, u tom polasku za Isusom svatko treba prihvatiti i uzeti svoj Križ. Ako ti je sve

Vjera je s jedne strane privatna stvar, a s druge strane globalna stvar. Privatnost vjere očituje se u tome što svatko ima neku svoju predodžbu Boga pa prema tome usklađuje svoje molitve, svoje postupke i svoja rezoniranja. Da se u jednoj prostoriji okupi 100 vjernika, mogli bismo bez imalo problema

U današnjem Evanđelju vidimo Isusa koji odabire dvanaestoricu apostola. Isto tako, u Bibliji piše: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas.“ Radi se dakle o tome da biti kršćanin znači odgovoriti na poziv Isusa. On zove nas. Ne kaže se bez razloga da je vjera dar. Vjera je dar

Ivan je prvi među jednakima (jedan od tri brata blizanca), najiskreniji je ljubitelj sporta u ovom kutku svijeta. Neki tvrde da se dogodio neki sportski događaj koji nije uspio popratiti. O toj ljubavi svjedoči otrčan polumaraton grada Zagreba! Za dobru propovijed, nije mu teško ni hodati do susjedne župe, iako

Današnje nam Evanđelje stavlja naglasak na identitet Isusa Krista. Mnogi su ga slijedili jer su čuli za mnoga ozdravljenja koja je činio. Živimo u vremenu u kojem mnogi govore da vjeruju u Isusa, ali ne vjeruju u Crkvu, što je, samo po sebi, kontradiktorno. Štoviše, ti isti pojedinci objašnjavaju nam

U današnjem Evanđelju prikazuje nam se slika Isusa koji ozdravlja čovjeka usahle ruke na Subotu, dan Gospodnji, a farizeji nakon toga kreću sa raspravama kako da ga pogube. Zapitajmo se stoga koliko u našem društvu ima farizejštine, licemjerja, oholosti? Koliko ima onih koji na Dan Gospodnji neće ništa raditi „jer

U današnjem se Evanđelju progovara o danu Gospodnjem. Isus zato kaže: „Subota je stvorena radi čovjeka, a ne čovjek radi subote.“ Danas dan Gospodnji nije više subota, on je prebačen na nedjelju. Jeste li primijetili kako se često dogodi da nedjelja bude prepuna nekakvih fešti, zabava, utakmica? U svom sam

U današnjem nam se Evanđelju progovara o potrebi da se stara istina naviješta u novom ruhu. Istina je jedna i nepromjenjiva, ali nije svejedno kako se ona naviješta. Često znamo biti kritični prema novim komunikacijskim tehnologijama, ali one nam mogu poslužiti bržem i efikasnijem širenju Božje Riječi. Isto tako, zna

Ivan Krstitelj, za kojeg sam Isus kaže da nema čovjeka rođenog od žene koji je veći od njega, u današnjem evanđelju naviješta Isusa, odnosno Njegov dolazak. „Evo Jaganjca Božjeg koji odnosi grijeh svijeta.“. Rečenica koja nam je svima poznata i neprebrojivo mnogo puta smo je čuli, ali koliko smo je

Danas čitamo kako Isus sjedi za stolom s grešnicima i carinicima, što pismoznanci nisu razumjeli niti dobro prihvatili. Oni su smatrali da oni koji poštuju pravila imaju prednost nad grešnicima koji trebaju biti odbačeni. U koju rubriku svrstavam sebe? Jesam li dostojna procjenjivati druge ljude i njihova djela te time

U današnjem evanđelju čitamo o uzetom čovjeku koji je donesen pred Isusa kako bi ga izliječio. Kakvo izlječenje je očekivano? Naravno, ono fizičko. No ono što Isus nudi je unutarnje ozdravljenje, ono koje je temelj za mir koji najčešće tražimo na pogrešnim mjestima, u svjetovnim stvarima. Grijehom opterećeni lutamo u

Rijetko se sretnu osobe kojima ime tako dobro pristaje kao što pristaje Marti. Ona uistinu živi svoju vjeru baš poput svete Marte. Često je tiha i predana svome radu, ali zato su plodovi toga rada oni koji odjekuju. Osim ljubavi prema studiju nastavničke matematike na zagrebačkom PMF-u, gaji strast i

Gubavac koji je bez napadne molitve, bez imperativa kleknuo i zavapio: „Ako hoćeš, možeš me očistiti.“, za mene je ogroman primjer vjernosti. Onaj koji je po svojoj bolesti bio odbačen od ljudi i neznatan, u Božjim očima postao je velikim jer njegova se molitva temeljila na poniznosti i čvrstoj vjeri

„I on ozdravi bolesnike – a bijahu mnogi i razne im bolesti.“ Rečenica koja sažima ne samo današnje evanđelje, već i cjelokupno Isusovo djelovanje. Brojna su čudesa koja je činio, ali upravo ta ozdravljenja najviše su privlačila tamošnji narod. Nakon što je ozdravio Šimunovu punicu, kao što kaže evanđelje, ona

U današnjem evanđelju čitamo o prvom Isusovom naučavanju i susretu s tamošnjim narodom i odmah rečenica koja osvaja: „Bijahu zaneseni njegovim naukom.“. Ne znamo što im je Isus govorio, kako im je pristupio, ali vidimo da ih je dodirnulo. Međutim Njegovo djelovanje nije ostalo samo na dirljivim riječima već se

Isus poziva i nas danas da budemo ribari ljudi u svojoj blizini, da budemo ti kroz koje će drugi spoznati Njegovu ljubav. A kako odgovaramo na taj poziv, koliko smo spremni na to? Želiš kroz nas djelovati, da svojim djelima unesemo ljubav i razumijevanje u odnose s bližnjima. Umjesto svađe

Ljeto je, upisao sam faks, gledam oglasnu ploču. „Bog“, reče mi jedan mladić. Kako sam stariji od njega vjerojatno misli da sam već dugo na fakultetu pa me pita: „Znaš li kako da dođem do referade?“ „Ne znam, ali haj'mo potražiti zajedno. I ti si upisao informatiku?“, pitam ga.  „Da.

Ljeto je. Skupina mladih boravi na Modravama. Vrijeme je posla. Vruće je. Svi su prljavi, znojni, pomalo i umorni. Tu smo već nekoliko dana. Glavni animator Silvije označava kraj posla, vrijeme je odmora i kupanja. Za nekoliko minuta gotovo svi smo u moru. Osvježenje, radost, smijeh. Nema više ni prljavštine

Nisam previše volio šalabahtere. Pripremao ih jesam, ali nikad nisam imao hrabrosti koristiti ih. Ako to jest hrabrost. Ipak, u trećem razredu srednje škole pišemo zadaćnicu iz grčkog jezika. Gramatika mi razbija glavu, prijevod i analiza jednog teksta. Nema šanse da to dobro riješim. Vadim šalabahter, stavljam ga u zadaćnicu

Osoba puna vrlina i poneke mane. Kod njega vrline nadjačavaju mane. Uvijek je spreman i željan pomoći drugima – ovo nije učestala fraza koju mnogi kažu za mnoge, već istina. Svoje potrebe podređuje tuđima, remeteći svoje planove, ideje i želje. Nije ga briga. Odlučan ispuniti sve obveze koje si je

"Oluja se diže, ja virujem u anđele i siguran stižen jer ja virujem da postoje". Šetamo u tišini, pričamo. Vrijeme teče i počinju padati prvo kap po kap, a onda sve više njih. Odjednom se nebo otvorilo i potoci se slijevaju, kišobran nemamo, trčati natrag nema smisla, ionako smo skroz

"Ne možemo svi činiti velika djela, ali možemo svi činiti mala djela s puno ljubavi". Nedjelja je. Vraćamo se iz Dubrovnika gdje smo išli posjetiti mlade Dubrovačke biskupije kako bismo ih upoznali s katoličkim skautima. Do Rijeke je desetak sati vožnje kombijem. Uz sva stajanja i posjete koje vozač ima

„Dobar glas daleko se čuje, loš još dalje“. U osnovnoj sam bio relativno miran, no sjećam se jedne situacije kada smo se na ulici igrali nogomet. Bilo je to doba kada nije još bilo mobitela pa smo vrijeme provodili vani u igri. Nešto je "pošlo po zlu" i izrekao sam

Kakvi nas darovi vesele? Bilo je to početkom 90-ih godina. Ratno vrijeme, mnoštvo izbjeglica. Nismo ni mi imali nešto posebno, no što je to posebno?! Što ti je potrebno da budeš sretan? Sjećam se da su roditelji pitali mene i braću da odvojimo neke svoje igračke (čitave) za djecu. Sjećam

Bog nas u potpunosti poznaje. On nas je želio i stvorio nas je. I zato bi nam trebao biti cilj, kao i Natanaelu iz današnjeg evanđelja, živjeti u skladu s Božjom voljom. Jer Njemu ne možemo sakriti svoje misli i namjere…Bog gleda naše srce. Kako bi lijepo bilo, jednom kad

Andrija je doveo svog brata Šimuna k Isusu. Kroz sva evanđelja ovog tjedna do sada se proteže misao kako smo potrebni ljudima oko nas. Učenici su najprije pošli za Isusom i pitali Ga gdje stanuje. Kada su proboravili kod Isusa, željeli su i druge dovesti k Isusu jer su pronašli

Smatram da danas živimo u milosnom vremenu. Kroz život Isusov na Zemlji zapisan u Bibliji i kroz tumačenja mnogih svetaca i Bogu posvećenih ljudi, jednostavnije možemo razumjeti zašto je Isus postao čovjekom i sve ono što je slijedilo. Kroz Isusovo rođenje, ali i uskrsnuće, možemo si predočiti silnu Božju ljubav.

Ružica je jedna posebna djevojka koja mi je svojim načinom života uspjela približiti Krista. Da ju dragi Bog nije poslao u moj život, ne bih bio tu gdje jesam. Skromna je, voli pomagati drugima. Ne propušta hodočašće u Mariju Bistricu, ni planinarske križne puteve. Štuje blaženog Alojzija Stepinca i Svetog

Ivan Krstitelj je „glas koji viče u pustinji“. Često se pitam koje je moje poslanje. Što Bog želi od mene. I uvijek mi je prva misao kako moram rasti u onom svakodnevnom. Znati ljubiti bližnjega kroz svoju marljivost (bilo kroz obaveze na fakultetu ili u kući) kroz nesebičnost i kroz

Pokušavam si predočiti današnje evanđelje, kako se to doista zbilo i što se sve odvijalo oko Isusa. Koji su osjećaji preplavili Mariju i koji događaji ili koje pastirove riječi su joj se urezale u srce. Je li bila mirna i radosna, kako joj je i sam anđeo Gabriel rekao: „Ne