U današnjem Evanđelju prikazuje nam se slika Isusa koji ozdravlja čovjeka usahle ruke na Subotu, dan Gospodnji, a farizeji nakon toga kreću sa raspravama kako da ga pogube. Zapitajmo se stoga koliko u našem društvu ima farizejštine, licemjerja, oholosti? Koliko ima onih koji na Dan Gospodnji neće ništa raditi „jer je tako Bog rekao“, ali pri tome neće otići u crkvu niti će se pomoliti? Koliko ima onih koji upiru prstom jedni u druge vadeći citate iz Biblije, a sami žive daleko od ideala Biblije i Isusa Krista? Jesmo li svjesni da, u krajnjoj liniji, nije jednostavno biti vjernik katolik? Jesmo li svjesni da dublje shvaćanje naše vjere znači i veću osviještenost naših grijeha? Živimo li katoličku vjeru samo zbog nagrade u vidu raja ili ju živimo jer smo u njoj pronašli Put, Istinu i Život?
