Dob: 24 godine
Zanimanje: još malo pa magistra religijske pedagogije i katehetike
Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Jednostavnost: djelovati konkretno i slobodno prema cilju jer je to dovoljno da napravimo promjenu. Kada u ljubavi kroz koju stvaramo odnose i samoga sebe uključimo jednostavnost svako naše djelovanje i svaki naš odnos je upućen na Krista.
Čega se najviše bojiš? Bojim se da ću zapriječiti put Duhu Svetome da me vodi.
Što najviše voliš? Najviše volim Boga, zaručnika Karla i svoju obitelj. Od aktivnosti najviše volim putovati,a od slatkiša najviše volim čokoladu i kisele bombone.
Zašto volontiraš? Volontiram jer me to ispunjava na jedan drugačiji način. Kada sam shvatila da je za sreću mene i drugih potrebno tako malo truda odnosno samo darovati sebe osjetila sam mir i zajedništvo koje želim osjećati do kraja života.

Što više svoja
U SKAC-u često od privatnih osoba dobijemo upit za pomoć. To su posebno dragocjeni i posebno osjetljivi zadaci. Kada netko samo tako iskaže povjerenje da mu pomognemo u jednoj takvoj potrebi, prvo promozgamo tko bi mogao pomoći i pozovemo volontere koje dugo poznajemo… Ali kad smo Mariju uputili u rad kao pomoćnicu gluhoslijepoj kiparici, nismo ju baš poznavali, nije bila jedna od “starih”. Ali kao da je! U prvom susretu, Marija je istresla vreću entuzijazma i volje, pokazala da zna slušati i povezati. Volontirala još od školskih dana jer je imala rehabilitatoricu koja ih je poticala na rad za druge. I kako to obično bude, kad netko dugo volontira, zaboravi i zašto je počeo i zašto želi nastaviti… samo zna da je dobro. Tako je i nju 2017. 72 sata bez kompromisa ponovno nadahnuo za volontiranje. A uz to je još pomogla za vrijeme 100 sretnih Božića, bila dostupna i jednostavna kada je trebalo, kao da ne mari za ne baš dobru organizaciju. Iste godine je Ilka rekla da bi Sanja trebala pomoć, i kad sam upoznala Sanju, ženu koja pokazuje da je umjetnost plod duše, i da je komunikacija plod duše, nije bilo druge nego spojiti te dvije osobe. Tako je ponovno jedna rehabilitatorica uključila Mariju u volontiranje. Prijateljstvo Sanje i Marije još uvijek traje, a Marija je ostala prisutna u SKAC-u, najviše kroz VolOn na kojem je ostavila svoje srce. ali i mnoge druge, duže i kraće, aktivnosti. Da je darivanje sebe dobro, ona prepoznaje po miru i zajedništvu koje joj to donosi, a mi oko nje također prepoznajemo kako je to dobro po miru i dobru koje ona donosi. Meni je kod Marije kod najljepše što prepoznaje ljepotu u drugome. I to se vidi u tome kako se smije, kako priča, u iskrenom zanimanju kad sluša drugoga…. Primjer je toga kako je dobro biti svoj, a kaže da se upravo trudi to – biti što više svoja i uživati u svakom trenutku. A pisanje o Mariji i mene je učinilo zahvalnom, i svježom. Nadam se da će i vas nešto podsjetiti kako je dobro u svemu i svima upoznavati ljepotu Stvoritelja.