Kakvi nas darovi vesele? Bilo je to početkom 90-ih godina. Ratno vrijeme, mnoštvo izbjeglica. Nismo ni mi imali nešto posebno, no što je to posebno?! Što ti je potrebno da budeš sretan? Sjećam se da su roditelji pitali mene i braću da odvojimo neke svoje igračke (čitave) za djecu. Sjećam se kako smo odvojili svoje autiće, Indijance i kauboje, a roditelji su kupili u neke lutkice, čokoladice i zapakirali sve to u male paketiće s rukom crtanim čestitkama. Neka od te djece došla su i do nas doma i sjećam ih se kroz maglu i danas. Sjećam se kako su možda i pomalo prestrašeno gledali te paketiće. Dosta godina kasnije popravljao sam neko računalo i kao plaću dobio jednu naranču. Bitno je samo srce koje daruje. Mali darovi učinjeni s mnogo ljubavi su ono bitno. Kraljevi nisu darovali samo darove, oni su darovali srce. A što mi darujemo?
