Koliko li je domišljata ljubav ove četvorice za prijatelja zbog kojeg su otvorili krov i spustili ga bliže k Isusu! Bezobzirna ljubav koju nije omela svjetina, ni uvaženi gosti, ni vjerski autoriteti. Koliko li je njihovo povjerenje u Isusa! Kako su samo snalažljivi u ljubavi za svoga bližnjega noseći ga Onome čija blizina liječi! Budimo domišljati u ljubavi!
—
Mk 2, 1-12
Vlastan je Sin Čovječji otpuštati grijehe na zemlji Pošto Isus nakon nekoliko dana opet uđe u Kafarnaum, pročulo se da je u kući. I skupiše se mnogi te više nije bilo mjesta ni pred vratima. On im navješćivaše Riječ.
I dođu noseći k njemu uzetoga. Nosila ga četvorica. Budući da ga zbog mnoštva nisu mogli unijeti k njemu, otkriju krov nad mjestom gdje bijaše Isus. Načinivši otvor, spuste postelju na kojoj je uzeti ležao.
Vidjevši njihovu vjeru, kaže Isus uzetome: »Sinko! Otpuštaju ti se grijesi!«
Sjedjeli su ondje neki pismoznanci koji počeše mudrovati u sebi: »Što to ovaj govori? Huli! Ta tko može grijehe otpuštati doli Bog jedini?«
Isus duhom odmah proniknu da tako mudruju u sebi pa će im: »Što to mudrujete u sebi? Ta što je lakše? Reći uzetomu ‘Otpuštaju ti se grijesi’ ili reći: ‘Ustani, uzmi svoju postelju i hodi?’ Ali da znate: Vlastan je Sin Čovječji na zemlji otpuštati grijehe!« Tada reče uzetome: »Tebi zapovijedam, ustani, uzmi postelju i pođi kući!« I on usta, uze odmah postelju i iziđe na očigled svima.
Svi su zaneseni slavili Boga govoreći: »Takvo što nikad još ne vidjesmo!« Riječ Gospodnja.
