Nisam previše volio šalabahtere. Pripremao ih jesam, ali nikad nisam imao hrabrosti koristiti ih. Ako to jest hrabrost. Ipak, u trećem razredu srednje škole pišemo zadaćnicu iz grčkog jezika. Gramatika mi razbija glavu, prijevod i analiza jednog teksta. Nema šanse da to dobro riješim. Vadim šalabahter, stavljam ga u zadaćnicu i nastavljam pisati. Super. Stigao sam. Sve je predano na vrijeme. Moglo bi biti dobro. No, čekaj pa gdje mi je šalić? Joj ne, ostao je u bilježnici. Sada nema šanse da ne dobijem jedan. Nakon tjedan dana ocjene. Dobio sam odličan. Ne mogu vjerovati: don Josip nije baš ništa spomenuo, komentirao. Znam da je vidio. I dalje sam radio šalabahtere, sigurno je i to način učenja jer se uči bitnome, no nisam ih više koristio. Ne dovesti učenika u neugodnu situaciju; pozvati primjerom. Možda ste vi don Josipe dijelom krivac što sam ja danas profesor. Hvala vam.