Zanimanje: studentica filozofije i religijskih znanosti
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? Animatorica sam na 3D formaciji, pečem palačinke petkom i napravim koju kavu u SKAC klubu, pjevam nedjeljom na misi… Ali prije svega se neprestano trudim konkretno živjeti i primjenjivati ono što studiram- filozofiju i religiologiju, u pjesmama koje pišem, odnosima koje gradim, djelima koja činim.
Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Ljubav. Živim je pišući pjesme o svakodnevnim trenucima zaljubljenosti u Božju ljubav, prisutnost i stvorenja. Živim ljubav u stalnom mijenjanju sebe, izlascima iz svojih okvira, u kuhanju, pisanju, učenju i svim izazovima koje Bog daruje.
Čega se najviše bojiš? Da ću jednom stati pred Boga, a On će me pitati zašto nisam izgorjela od ljubavi i za ljubav.
Što najviše voliš? Zaljubljeno gledati u drveće kako svoje grane pruža prema Nebu i kuhati kavu ili čaj od kamilice u SKAC klubu razmišljajući o nekom, za mene, važnom filozofskom problemu.
Zašto volontiraš? Jer mi je to prirodno. Nema nekog osjećaja da dajem puno ili malo, a obogaćujem se ili upotpunjujem. Dapače, volontiranje iziskuje jako puno vremena, truda, odricanja. Ali jednostavno prihvaćam i volim volontiranje kao vrijednost koju nam je Bog darovao kako bismo bili odgojeni za razvijanje zdravih i kvalitetnih odnosa prema sebi, zajednici i Bogu samome.
Utjecaj na SKAC:
Riječi su njezine igračke, poezija svakodnevica, a san Vječnost
Kad bih rekla da Saru poznajem otkako je došla na ovaj svijet, to bi bila djelomična istina, jer teško da naše djelomično znanje može ikoga znati. Još je djelomičniji ovaj tekst koji pokušava Saru staviti u riječi. Obično je ona ta koja mi pomaže urediti pristigla slova u smislene riječi.
Sara je kao dijete bila razigrana, živa i vesela. Kad je došla u SKAC, uhvatila se posla. Krenula je na 3D formaciju, volontirati u klubu, pjevati sa zborom za Boga. A onda je klub ostao bez voditelja. Sara je nekako i hrabro i ponizno, i nepromišljeno i odmišljeno ponudila sebe na to mjesto. I što je u tome tako herojsko? Uslijed svih svojih želja i mogućnosti, dala se negdje gdje je malo po malo (pod)nosila teret, radila ono što se ne vidi, skrbila o onom i onima za koje nismo znali. Odštopavala WC, i ne dramatizirala pred tim činom. Podnosila je teret, a odšutjela njegovu težinu. U vođenju kluba je bila predana svakom zadatku, želeći ga napraviti najbolje moguće, vjerujući da je to ono što je Bogu milo.
Ma, i to je manji dio posla. Veći je teret službe u SKAC-u znati odćutjeti što on jest, Kome treba služiti i Kamo treba ići. A Sara je to brzo osluhnula, obgrlila i prigrlila. Ne složi se ona uvijek s tom našom idejom, ali u svoj mogućoj svjesnosti prihvaća da je njezina ideja ništavna naspram Konačne Ideje. Teško jedna filozofsko-poetična duša može živjeti našu jednostavnost, ali time je njena ljubav veća, jer više sebi treba umrijeti kako bi živjela vrijednost koja ide k Jednom Cilju, a različito ju zovemo. Koliko Sara ima ljubavi prema SKAC-u očitovalo se više puta. Kao onda kad je bila spremna učiti izrađivati excel tablice i učiti formule za zbrajanje. Ili onda kad je na putu do Čeških 72 sata bez kompromisa brinula o vinjetama, ili sada kad nam radi listiće za 3D formaciju. Njezina razigranost nije nestala s godinama, samo je prešla u nove dimenzije njezina bića i svakodnevice. Razigrana je kada piše riječi, poezije i filozofske rasprave, vesela je kada zbija šale i pošalice. Njen dječji duh se očitovao u radu s izbjeglicama, u kulturološkoj i religijskoj različitosti u koje se odvažila stvarati odnose, ne bojeći se drugačijeg i različitog. Ona je domišljata na svoj filozofski način, koji je meni teško razumjeti, ona je na nekim drugim frekvencijama ove naše sadašnjosti i svakodnevice, zaljubljena u riječi koje je ipak dovedu do Riječi.