„Dobar glas daleko se čuje, loš još dalje“. U osnovnoj sam bio relativno miran, no sjećam se jedne situacije kada smo se na ulici igrali nogomet. Bilo je to doba kada nije još bilo mobitela pa smo vrijeme provodili vani u igri. Nešto je “pošlo po zlu” i izrekao sam nekakvu psovku. K’o za inat upravo tada je u ulicu ulazila mama koja se vraćala s posla. Naravno da je čula što sam rekao. Igra je za mene bila gotova, slijedila je kazna i lekcija o tome što se ne smije govoriti. Naravno da sama kazna boli, no više je boljelo to što je mama čula. A Bog? Tada još nisam možda dovoljno shvaćao da i Bog “čuje”. Jasno ispovjedio sam to, i toga više nema, ali sjetim se takvih mojih “ne” Gospodinu. A On uporno ne odustaje i stalno govori: “Obrati se da mogneš u kraljevstvo nebesko!”
