Ljeto je, upisao sam faks, gledam oglasnu ploču. „Bog“, reče mi jedan mladić. Kako sam stariji od njega vjerojatno misli da sam već dugo na fakultetu pa me pita: „Znaš li kako da dođem do referade?“ „Ne znam, ali haj’mo potražiti zajedno. I ti si upisao informatiku?“, pitam ga. „Da. Ja sam tu kod strica“, reče. 15-ak godina kasnije taj “mladić” moj je najbolji prijatelj, jedna od dvije osobe za koje vjerujem da me najbolje poznaju. Osoba kojoj mogu sve reći i koja će biti nekad i bolno iskrena makar me to moglo “povrijediti”. Jer Istina je ono što je bitno. Biti u Istini. “Ovo je Sin moj ljubljeni!” Krštenjem postajemo novi čovjek. Prijatelji Kristovi. Koliko nam tek On vjeruje i želi biti s nama. Slušamo li i Njega?
