Vjera je s jedne strane privatna stvar, a s druge strane globalna stvar. Privatnost vjere očituje se u tome što svatko ima neku svoju predodžbu Boga pa prema tome usklađuje svoje molitve, svoje postupke i svoja rezoniranja. Da se u jednoj prostoriji okupi 100 vjernika, mogli bismo bez imalo problema reći kako se vjera kod svih tih ljudi razlikuje. Svi vjeruju, ali razlikuju se i po kvaliteti i po kvantiteti vjere. Upravo stoga je vjera privatna stvar. S druge strane, vjera je i globalna stvar jer Isus kaže: “Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju.“ Zadatak kršćanina je spasenje što više ljudskih duša, on na to ne smije ostati imun i stoga mu je zadatak propovijedati evanđelje svemu stvorenju. Naša bi vjera stoga trebala imati obje ove komponente – i onu privatnu i onu globalnu.