Datum rođenja: 24.09.1993.
Zanimanje: biologinja
Što radiš u SKAC-u i izvan njega? SKAC sam otkrila zahvaljujući Misi mladih, gdje me dovela prije nekoliko godina jedna draga prijateljica s faksa. Još uvijek se sjećam osjećaja radosti, iznenađenja i ispunjenosti kada sam tu večer izlazila iz Bazilike! Bila sam fascinirana činjenicom da postoji mjesto gdje se toliko mladih okuplja na jednom mjestu, živi i slavi Boga. Nakon toga sam na Misi mladih (naravno 🙂 ) čula za volonterski maraton „72 sata bez kompromisa“ i unatoč brojnim izgovorima i strahovima s kojima sam se u sebi borila, odlučila sam se zakoračiti u nepoznato i reći: Bože, evo me – vodi me! Volontirala sam, evo treću godinu zaredom na ovom divnom volonterskom projektu, koji me naučio toliko toga!
A izvan SKAC-a? Vozim se na biciklu do posla – radim na institutu Ruđer Bošković i na faksu kao asistentica. Studentica sam doktorskog studija Biologije i volim se diviti svim fenomenima koje nam priroda tako nesebično daje.
Omiljena SKAC-ova vrijednost i kako ju živiš? Ljubav jer je toliko moćna i bez koje se ne isplati živjeti. Koja nas svakim danom jača i zbog koje jesmo ono što jesmo. Svakodnevno primamo Božju ljubav i ona nas vodi i usmjerava u svemu što radimo. Božja nesebična ljubav mi je poticaj i poziv da i ja nesebično dajem sebe drugima. Trudim se ne zaboraviti na Nju, raditi sve s ljubavlju, koliko god nam to ponekada bilo teško ili izazovno. Živim ljubav jer je ona blagoslov života, nadvladava sve moje strahove, nedoumice, nesigurnosti i vodi me da ljubav uzvratim ljubavlju.
Čega se najviše bojiš? Unutarnjeg nemira i gubitka voljenih osoba. Strahovita mi je pomisao da postoji mogućnost da ih neću više vidjeti. Bojim se da ću razočarati Boga, da neću čuti sve što od mene želi i propustiti priliku učiniti što bih trebala. Ima tu naravno još puno toga, straha od visine, od nepoznatog…
Što najviše voliš? Disati punim plućima i vidjeti Boga u drugim ljudima, upoznavati ga svakim danom. Volim se smijati, družiti, voziti biciklu i biti u planinama.
Zašto volontiraš?
Volontiram jer mislim da je to najbolji način da dam sebe za druge, da pomognem onima koji su u nevolji, oni koji možda nemaju ono što ja imam. Kroz volontiranje sam shvatila koliko je neprocjenjivo da budemo zahvalni za ono što nam je Bog dao i koliko je važno sreću tražiti u malim stvarima i dijeliti ju s drugima. Shvatila sam koliko malo možemo dati, a da pri tome nekome dajemo cijelo bogatstvo.
Volontirajući u SKAC-u upoznala sam dublje Boga, upoznala sam ljude koji toliko isijavaju dobrotom, požrtvovnošću, predanošću, ispunjenošću i ljubavlju! Volontiram jer je sve drugo prolazno i kada se na kraju dana zamislimo što je ono što je istinski bitno da smo taj dan učinili, odgovor leži upravo u pružanju ruke strancu, lijepoj riječi, iskrenom osmijehu, otvorenom srcu za druge.
Predivna mi je misao koju je o volontiranju rekao Sv. Augustin, koja me uvijek sjeti kako je neprocjenjivo davati se i beskompromisno pomagati bližnjima: „Pomozi onome tko je na tvom putu dok hodaš ovim svijetom i stići ćeš do onoga s kim želiš ostati zauvijek.“
Istarska Slovakinja na zagrebačkom biciklu
Sjećam se prvog susreta sa Zuzanom, iako se tada nismo niti upoznale, njezina smirenost u naizgled vrlo stresnoj situaciji i radost kod domišljatosti u rješavanju iste, odmah su mi privukle pozornost.
Zamislite da vam je dana uloga da promovirate projekt 72 sata bez kompromisa među građanima. Sve što trebate je izletjeti iz volonterskog tramvaja i u kojih 40 sekundi podijeliti što je više moguće letaka, a onda se brzo vratiti. To je radila i Zuzana, ali onako gorljivo, da je propustila tramvaj kako bi pobliže upoznala s projektom zainteresirane mlade. No, tramvaj je otišao, sa svim njezinim stvarima i mobitelom da dojavi nekome “problem”.
Kako bi vi reagirali da vam se dogodi da ste bez svega na sred Trga? Mene bi vjerojatno uhvatila panika, pa strah, a naposljetku ljutnja. Ali Zuzana je s osmijehom prihvatila izazov, domišljato tražila rješenje i računala gdje može uloviti tramvaj. Brzinom munje našla se nekoliko tramvajskih stanica dalje i dočekala tramvaj. Naravno s osmijehom jer je usput promovirala projekt.
Nekoliko mjeseci kasnije imala sam priliku i upoznati je i odmah se iznenadila njezinim imenom, koje je neobično i posebno, baš kao i ona. Zuzana je djevojka koja u svemu što radi živi 4 vrijednosti SKAC-a, a i mnoge druge. Jednostavna oko dogovora, domišljata u življenju, herojska i u malim djelima, vođena Ljubavlju u svakom trenu. Zuzana ima otvoreno srce za sve, od svojih studenata na fakultetu jer je “preko dana” profesorica i istraživačica, a”preko noći” gorljiva volonterka koja sluša, promatra i djeluje. Osmijeh koji krasi lice ove istarske Slovakinje, zarazan je, ali isto tako i terapijskog učinka jer i onda kada je teško, pomogne da postane lakše. Kako nema te vremenske neprilike koja bi suzbila Zuzanu da doleti sa svojim biciklom, tako nema ni toga što bi ju maknulo da svaki svoj dan živi punim plućima za druge.
