SKAC Urednistvo

“Žetva je velika, ali radnika malo.” Zamišljam jedno veliko polje puno žetve; puno ljudi s različitim darovima, talentima i potencijalom. Svatko je poseban na svoj način. No, ono što im je zajedničko jest to da nemaju saznanja ili se odupiru Božjem kraljevstvu. Ima puno takvih polja, na kojima treba

Žestok vihor nasta na moru, a Isus mirno spava u lađi.Vjerujem da nema osobe koja nije prošla kroz određenu oluju u lađi zvanoj život. Dođu i meni ponekad oluje. Voljela bih, kada dođu, imati takav mir koji je imao Isus. Mir i sigurnost da Bog upravlja olujama u mome

“Nevjerni Toma”, tako ga prozvaše.Djeluješ li i ti kao Toma ponekad? Ja, nažalost, da.Posebno kada dođu teži trenuci, a Bog šuti. Ponekad Ga molim za znak, potvrdu da spoznam da je uistinu tu sa mnom. No, strpljiv je Isus s nama Tomama i pun ljubavi. Zamišljam kako takav dolazi

Da mi je samo bilo vidjeti izraze lica apostola kada su čuli ove teške riječi. Pa Isus traži da se odreknemo svega onoga što nam je kao ljudima najbliže i najintimnije! Čak i samog svog života…a što je vrjednije od života? Ali u tome i je stvar – život

Fascinira me ovaj rimski satnik. S naglaskom na rimski – nije bio dio obećanog naroda niti židovske tradicije. Ipak, baš za njega Isus zadivljeno kaže kako ni u koga u Izraelu nije našao tolike vjere. Koliko mnogo puta znam sresti i upoznati ljude koji ne prakticiraju vjeru, ne idu

„Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati“   Isus je u današnjem Evanđelju vrlo jasan i konkretan. Dok se mi često puta izvlačimo i mudrujemo glede naših postupaka i djela, od Isusa dobivamo vrlo jasnu i vrlo jednostavnu presudu: svako stablo poznaje se po plodovima. Nema dobra stabla koje donosi

„Tko god se, dakle, prizna mojim pred ljudima, priznat ću se i ja njegovim pred Ocem, koji je na nebesima. A tko se odreče mene pred ljudima, odreći ću se i ja njega pred svojim Ocem, koji je na nebesima.“ Priznati se Isusovim znači ne sramiti se javno reći

„Što li će biti od ovoga djeteta?« Uistinu, ruka Gospodnja bijaše s njime.“ Često se zabrinuto pitamo što će se dogoditi u budućnosti. Isus na drugom mjestu kaže za Sv. Ivana Krstitelja da nema većeg čovjeka rođena od žene. Elizabeta i Zaharija nisu znali što ih čeka. U starosti

Svima nam se sigurno dogodi da budemo previše fokusirani na ovozemaljske stvari, bili to ispiti, projekti, druženja ili nešto drugo. Te stvari same po sebi nisu loše i potrebne su za život, ali samo ako je Onaj od kojeg primamo sve milosti i blagoslove na pravom, odnosno prvom mjestu.

Nekad mi je molitva najlakši, a nekad najteži posao u danu. U danima kad osjećam da samo izgovaram riječi molitve pomaže mi pomisao na ustrajnost. Ustrajnost u molitvi je mali, a zapravo veliki korak za ustrajnost u ostalim životnim aktivnostima. Od molitve sve kreće jer kad započinjemo dan s

Ljubiti neprijatelja nije u ljudskoj prirodi. Ljubiti nekoga tko tebe ne ljubi nije logika ovog svijeta. Sigurno smo se svi našli u situaciji kada smo nekoga čak i mrzili. Zapravo je jedina osoba koju smo u tom trenutku mrzili mi sami jer smo ostali zarobljeni u vrtlogu negativnih misli

„A ja vam kažem: Ne opirite se Zlomu!“. Na prvi pogled ne zvuči logično ne opirati se nečemu što nam čini krivo, što nam nije ugodno i što ne bi izabrali da možemo birati. Kada sam u prilici da trebam oprostiti i poniziti se, nije mi to prva reakcija. Nekad

Često se pitam, zašto u naše vrijeme češće ne svjedočimo ozdravljenjima, uskrisavanju mrtvih i svakom drugom čudu koje bi kao uzvjerovali, kršteni i pomazani, a sve prema poslanju Gospodnjem, vidljivom iz ovog ulomka, trebali moći činiti. Jesu li taj autoritet i poslanje imali samo prvi apostoli? Je li u

Ne mogu ni zamisliti strah koji su Marija i Josip osjećali kada su shvatili da Isus nije među suputnicima i rodbinom. Kakve li su ih misli krivnje i predbacivanja tada možda spopale: „Svojom nemarnošću izgubili smo dar Božji koji je nama dan na čuvanje!" Znamo naravno, da se ne

Toliko sam puta izmoren, opterećen, bez nade i bez ideje kako dalje došao k Tebi i Ti si me odmorio, ohrabrio i uputio mi riječi: „Ne boj se, ja ću providiti, ti samo budi sa mnom.” I doista, providio si, i u mojem vapaju uslišio si me. Gospodine, ti

“Vi ste sol zemlje.” Pitam se, jesam li Ti dovoljno slan. Je li svjetlost moje vjere i mojih djela dovoljno jaka da svijetu uistinu budem svjetlost. I dok znam da sam daleko od onoga kakvim me želiš, ipak se nadam Tvojem milosrđu. Pomozi mi da Te i ja, unatoč

Fascinira me Isuse tvoja mirna rasprava, kako ni u jednom trenutku sebe ne stavljaš u prvi plan, kako ljubiš sve nas i kad smo uz Tebe i kad ne razumijemo i kad se udaljimo. Sjećam se trenutaka kad bih se ja pitala ovakva pitanja i mislila da sam nadmudrila

Rekao si Gospodine "Carevo podajte caru, a Bogu Božje!", došla mi je misao da u svijetu treba ostaviti što je od svijeta, a Bogu dati što je Božje. Ako sam Tvoje dijete kome sebe dajem? I što je Božje? Gospodine, želim Ti predati cijeli svoj život. Pomozi mi i vodi

Kada mu u središtu nije Bog i ono Božje čovjek se lako izgubi. Nema dobro uporište i čvrst oslonac i izgubi se, grijeh ga počinje "gušiti" i zarobljava ga i udaljava od dobra. A to dobro je u tom malenom,  ali velikom zaglavnom kamenu - Kristu koji je naš

Ponekad mi dođe teško stajati uz tvoj Križ, Isuse.., što više život uzmiče, čini se sve teže.., događa mi se da zaboravim na svjetlost Uskrsnuća koja se širi u njegovoj pozadini i na žrtvu koju si podnio za mene, i čitav Svijet, iz čiste Ljubavi.   Iako se i

Premilosrdni Isuse, Misli su mi zastale nad tvojom željom da ja i svi drugi koje Otac uzljubi budemo tamo gdje si i ti, da gledamo i da se divimo tvojoj slavi. Da budemo svi zajedno, na okupu, da budemo jedno kako sada u svijetu, tako i u Nebu. Nevjerojatno

Biti u svijetu, a ne od svijeta. Težak je to put i granica je vrlo tanka, stoga ga rijetki odabiru. Isus ostavlja puninu svoje radosti u nama, i posvećuje nas u istini kako bismo svojim načinom života i one, koji se nisu odlučili za teži put, potakli da se

Gospodine, rekao si što je sinovljevo i očevo je te obratno, što je očevo i sinovljevo je. Sin je toliko pažljiv prema ljudima koje mu Otac povjeri, koje prozva njegovima. Jer Ocu su oni bitni, stoga su i sinu. Budno Očevo oko uvijek prati svoju milu dječicu. Zamisli tog

Svaki segment današnjeg Evanđelja oslikava moj svakodnevni duhovni život. Svjedočim brojnim čudima kojima si se proslavljao, ali uvijek mi je potrebno još ono jedno, jasno, vidljivo da ja budem u potpunosti sigurna da je to Tvoja volja. I kada ga učiniš, radosno Ti kliknem: „Sada vjerujem, sada stvarno vjerujem!“,

Cijelo današnje evanđelje je kao pobjedna pjesma: Isus zna da ide u muku, a govori o slavi; ide u smrt, a govori o vječnom životu. Toliko je Isusovo povjerenje u Oca! On je već pobijedio. Bogu hvala! Bog me stvorio, a ja mu pobjegao; nisam mu zahvalio, a on

„Zaista, zaista, kažem vam…“ Kako volim taj Isusov izraz. Kako mu je stalo da prihvatim Očevu ljubav, pa me čak dvaput u istoj rečenici mora uvjeravati da je to istina. Bog te ljubi. Kako je to – jasno, a opet neshvatljivo! Jer tko sam ja da me Bog ljubi?

„U onaj me dan nećete ništa više pitati.“ Bože, vidjeti tebe više je nego sve znati. Srećem te kroz ljude, kroz prirodu, kroz znakove pažnje i tisuću dobrih stvari koje mi se događaju, a ne mojom zaslugom. A opet, gledati te otvoreno, vidjeti te takav kakav jesi u svoj

Prvo što mi prođe kroz glavu kada pomislim na Luku je radost kojom sjaji dok priča o Bogu i o svojoj 3D grupi. Ako sam išta naučila od njega kroz ovu godinu, onda je to kako pustiti da te Bog mijenja kako bi bolje drugima služio. I bilo je

Zastrašuje me ta rečenica: „Pođite dakle i učinite mojim učenicima sve narode…“ Bogu hvala pa joj prethodi: „Dana mi je sva vlast na nebu i na zemlji.“ Kad pogledam, samo je jedna osoba u cijeloj ovoj priči ona koja ima vlast – Isus Krist; a ja sam učenik kao

Kako je Isus obziran prema nama! Jednostavno zna da ne možemo sve primiti odjednom. On bi nam sve dao, ali mi još ne možemo nositi. Dovoljno mi je da znam da Isus zna i da računa unaprijed sa mnom. Bog zna moje granice. Znam li ih ja? Stvarno nekad

Gospodine Isuse, kako me zbunjuju Tvoje riječi. Jučer mi kažeš da ćeš doći, a danas da odlaziš. Čak mi kažeš da je to za mene bolje jer ćeš nam poslati Branitelja. Što su apostoli mislili tada i odnosi li se to na mene uopće? Dijete drago, veliš mi. Ti

Kada dođe Branitelj.   Kada dođe. Bog dolazi, a na meni je da ga prepoznam. Obećajući Duha Branitelja, Isus mi je dao razlog da se radujem kušnjama jer u njima nisam sam. „Zlato se u vatri kuša“, tako molitva u kušnji pročišćuje voljenu dušu od neistine o sebi, sagorijevajući

Činjenica da pripadam Kristu moja je najveća privilegija.On nas ljubi i zbog nas je umro i trpio bol. Ponekad to uzmem zdravo za gotovo te se previše osvrćem na ovozemaljske stvari i odnose koji me ne vode k Bogu pa zaboravim da Mu se mogu okrenuti u bilo kojem

Kada čitam ovo Evanđelje, uvijek mi ostane ta Isusova jednostavnost i konkretnost. Živjeti za svog bližnjeg - jednostavno, ali često jako težak zadatak. Činjenica da nas je Isus nazvao prijateljima i da nisam ja izabrao njega, nego on mene mi daje veliku motivaciju i utjehu u teškim vremenima. Trudim

Isuse, danas mi govoriš kroz Evanđelje da ostanem u Tvojoj ljubavi. Da prestanem lutati ovim svijetom tražeći tu iskrenu, nesebičnu, savršenu ljubav koju samo Ti možeš dati. Da pogledam u Tebe na križu i pustim Ti da me ljubiš. Hvala Ti Isuse na Tvojoj ljubavi koju Ti nikada neću

Ti si, Isuse, trs, a mi smo loze. Što bi loza bez svoga trsa? Ne bi ni postojala kao loza. Ne bi mogla rasti, napredovati, ne bi donosila roda jer je životno povezana s trsom. Tako ni mi ne možemo živjeti, napredovati i donositi više roda, ukoliko ne ostanemo

Aaaaaa kako dobro evanđelje!!! Jesus on fireee ❤️‍🔥 »...Protiv mene ne može on ništa. Ali neka svijet upozna da ja ljubim Oca i da tako činim kako mi je zapovjedio Otac.« Njegova poniznost ga čini tako samouvjerenim, odrješitim i jednostavnim. Ljubi Oca i ljubi nas i to je to.

Toliko sam vremena sa vama i još me ne poznaš. Možeš li zamisliti da činiš djela kakva je Isus činio, da nastavljaš Njegovo djelo na zemlji, Njegov plan spasenja. To i jest naša zadaća. Trebamo svojim životom, primjerom svjedočiti drugima šta znači biti krščanin. Trebamo biti sol i svjetlost zemlje.

Pokušavam si zamisliti kako je to da je Isus u Ocu i Otac u sinu, oni su jedno. To jedinstvo mi budi neku ljepotu, ma ako samo povjerujem u to moći ću vidjeti dubinu toga, ono skriveno što neki ne mogu vidjeti. Skriveno, tajno, mistično to je naš Bog,

Kako li će to izgledati kada Isus dođe po nas, kada ćemo mi moći uživati Njegovu prisutnost licem u licem. I sad ga već jako osjećamo i znamo da je ovdje sa nama, da živi. Svakoga dana možemo ga susretati, u Euharistiji tom malenom kruhiću života koji nam daje nebeske

Isus šalje svoje učenike da svjedoče za njega, oni sve ostavljaju i idu za njim. Nije lagano, no hrabri postaju dolaskom Duha Svetoga koji žari njihova srca vjerom, ognjem, žarom i kome god dođu imaju milost primiti Isusa, a prime li njega primaju onda i Oca. Isčekujemo te Duše Sveti!

Želimo ti sve dati, svoje usne, svoje srce, svoje ruke da ti služe…vidjeli ste oca jer on je u meni, kroz mene čini djela svoja, tako će i kroz vas činiti djela i veća od onih koja sam ja činio. U ovoj rečenici zapela mi je riječ veća, i veća

Tvoja Riječ, Tvoja volja je naša hrana, hvala ti Isuse što možemo slušati glas tvoj, što nas Ti poznaješ, što znaš svakoga od nas. Glas Tvoj tako je miran, tako nježan, spokojan, ohrabrujuć kada kažeš: „Ne boj se.“ Hvala Ti što smo te mogli upoznati, što možemo tebi postajati

Isus kao dobri pastir polaže svoj život za nas; koliko je vrijedno da On predaje život za mene, za tebe, za svakoga koju mu ima doći. Otac nebeski dao je Isusu stado koje će ga slijediti, stado koje će Mu biti vjerno, stado koje će hrabro stupati protiv ovoga svijeta.

Prepoznati tvoj glas - koliko mi je to blisko i intimno. Čuti da me zoveš po imenu i da sve o meni znaš. Nitko me Oče ne poznaje kao Ti. I sa svime što znaš i dalje me bezuvjetno ljubiš. Koliko sam puta krenula za tuđincima i kradljvcima i nisam

Zamišljam kako hodam s tobom i mislim si kako sam velika i snažna, pomažem Ti nositi Tvoj jaram. Mislim da sam prepametna i prejaka. Zapravo uopće ne razumijem što Ti činiš. Dok ja, Isuse, nosim Tvoj slatki jaram i lagano breme, Ti na sebe primaš teški križ i udarce

Danas mi govoriš kako svaki puta kada sam mislila da Te ne zaslužujem, da nisam dovoljno vrijedna, Ti si me svejedno htio. I svakog si tog puta ponovo umro za mene kako bih ja imala jelo i piće istinsko. Govoriš mi nešto u što mi je teško povjerovati. Da si

‘da nikoga od onih koje mi je dao ne izgubim’ - razmišljam o tome kolika je Tvoja ljubav, Oče. Blagi Otac koji s povjerenjem predaje svoje najmilije dijete. Isus koji bezuvjetnom ljubavlju ljubi svoga Oca i vrši Njegovu svetu volju ljubeći mene. Poput starijeg brata koji ide za mnom

Isuse, borim se s tim kako se velike stvari o kojima govoriš ne odnose na mene. Želim da možeš računati sa mnom, ali prečesto mi dolaze misli kako Ti tražiš bolje od mene. Razum zna da me voliš i želiš za svoj plan, no moje kameno srce to ne

Nakon velikog čuda koje si učinio, mnoštvo te traži. Ni ne znajući, gladni su kruha kojega si im ti dao. Postavljam si pitanje kada Te ja tražim Isuse? Tražim li Te samo kada iscrpim sva druga rješenja ili prvo dolazim k Tebi? Stalno očekujem velika znamenja i djela koja

Kada razmišljam o svojim grijesima, najviše se osvrćem na grijeh djela i riječi, nešto manje na grijeh misli, no rijetko na grijeh propusta. Čest propust koji se događa redovitim katolicima jest neprisutnost u molitvi, posebice na Svetoj Misi. Automatsko recitiranje dobro naučenih riječi dok misli kolaju tko zna gdje.

Često nam se može činiti da smo u ključnim životnim trenutcima i odlukama prepušteni sami sebima. Koliko god molio, ne dobivam odgovor od Gospodina. Strah koji osjećam dvojeći jesam li donio pravu odluku, nesigurnost kojim putem krenuti, kao strah apostola koji su ostavljeni sami na pučini, bez Isusa. Siguran

Današnje Evanđelje tekst je svima već dobro poznat, Isus hrani mnoštvo. No prilikom ovog čitanja, nije me toliko privuklo samo čudo, koliko Isusovi postupci nakon čuda. Isus hrani mnoštvo, čini neviđenu stvar, i mnoštvo je oduševljeno njime, želi ga zakraljiti. A Isus, ponizan, povlači u se goru, u osamu.

Većina nas zna za prispodobu o talentima, a upravo mi ona prva padne na pamet kada razmišljam o Šimunu. U njemu vidim sliku sluge kojemu je dano pet talenata. Šimun je zanimljiva i veoma izgrađena osoba koja ima vidno razvijene mnoge darove. Na prvi bi se pogled reklo da

Danas me privukla Isusova rečenica: „Tko primi svjedočanstvo, potvrđuje da je Bog istinit.“ Iako sam rođen u katoličkoj obitelji, primio sam svjedočanstvo od roditelja i od malena "idem u crkvu", dublje i ozbiljnije sam počeo promišljati o vjeri tek unazad nekoliko godina. Čest je to paradoks da ljudi koji

„Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.“ Toliko nam je lako kao ljudima izgubiti se u osuđivanju, u drugim ljudima vidjeti samo njihove grijehe. A ponekad najviše osuđujemo sebe same i zadržavamo se na svojim grijesima, umjesto da pogled

U ljudskoj je naravi potreba za shvaćanjem. U meni je uvijek postojala želja da razumijem kako funkcionira svijet. Ovo se uglavnom odnosi na "materijalne" teme, shvaćanje kako fizikalni zakoni vode naš svemir, no ista želja prenosi se i na istraživanje Boga i duhovnih pitanja. Razlika je što kod duhovnih pitanja

Nikodem dolazi Isusu u noći, bilo iz straha, bilo iz srama pred narodom. Koliko često je mene strah prići Bogu, govorit Mu iskreno? Koliko se često sramim svjedočiti za Krista svojim životom u svijetu? Ova su mi pitanja prolazila glavom čitajući današnje Evanđelje. No, Gospodin mi kroz Evanđelje daje

Zamišljam učenike pred zatvorenim vratima i u strahu. Vjerujem da su prolazili vrtlog emocija u to vrijeme, u sebi, među sobom. A onda si im se objavio. Kakva radost! Više ništa nije bilo važno, znali su da je istina sve što je naviješteno, da si Ti istina i da si

Isuse, evo me pred Tobom u svojoj malenkosti. Znam da i mene pozivaš da idem svijetom i širim Radosnu vijest. Jedanaestoricu si došao prekoriti zbog njihove nevjere i okorjelosti srca nakon što dvaput nisu povjerovali onima koji su Te vidjeli. A koliko puta je meni teško bilo povjerovati? Koliko

„I nitko se od učenika ne usudi pitati ga: 'Tko si ti?'.“ Kakvo očitovanje, Isuse. Znali su učenici da je to Tvoje djelo, ta nije prvi puta da si ih obilno darovao baš nakon što nisu ništa uribarili. Koliko puta se ja trudim i mislim da zaslužujem nagradu za

Moje prijateljstvo s Mateom započelo je, kako ona kaže, čud(es)no, s upletenim Božjim prstima. Iz nenadanog poznanstva, brzo mi je postala jedna od bližih osoba u životu. Matea je jedna prekrasna, topla i mila duša, ispunjena radošću i ljubavlju. Ona će biti nenametljiva, ali uvijek možeš računati da će

Razmišljam o svakodnevnim zadacima koji su mi povjereni. Poneki na samu pomisao izazivaju odbojnost, nemam motivacije, tražim bilo što da se ne moram uhvatiti u koštac s nečim što mi je baš teško iako mi donosi dobro. Tako mi je lako pronaći opravdanje ili žaliti se. Pomislih onda na

Riječ Gospodnja. Kruh koji mi treba da ne lutam bezumna i spora srca. Svjesna važnosti poznavanja Žive Riječi koja mi toliko dobra može donijeti u svakodnevnim situacijama, a koliko joj vremena posvećujem? Govorim Ti da si stranac, a koliko se zapravo trudim upoznati Te, pustiti Te unutar svojih zidina da

Kako je lako izgubiti pouzdanje kada se prepustim samo činjenicama koje imam ividim oko sebe. Ponekad se pitam: Bože, imaš li Ti to stvarno pod kontrolom? Brigame preuzme i teško se odupirem tim mislima, bez obzira što za sebe želim Tvoju voljujer znam da je Tvoj put jedini pravi put.

O, kolika radost, Isuse moj! Svaki puta kad prepoznam tvoje djelovanje u svom životu,kad si tako prisutan i jasno te vidim iako nisi fizički tu jer – grob je prazan. A kolikoputa tako brzo pristanem na „mito“, zaboravim tu istinsku radost i prepustim sesvakodnevici i ispraznosti naučenog života. Pomozi

Raduje me pozdrav Uskrslog Isusa. Kakvu radost na licu je tek imala Marija Magdalena ugledavši te. Nakon straha i uzbuđenja u susretu s anđelom. U šoku i nevjerici. Zaista si tu. I trči dalje širiti radosnu vijest. Kada si meni prišao i pozdravio? Ili te nisam prepoznala u pozdravu

Isuse, Ti zaista sve znaš. Zamišljam slike i prizore kako je izgledala ova večera. Kako svi slušaju Tvoje riječi, promatraju se i pitaju: ''Tko je izdajnik?'' Možda i sami ne vjeruju da će Te netko izdati. Iako upozoravaš ''…jao čovjeku onomu koji predaje Sina Čovječjega'', dira me Tvoja smirenost,

Isuse, žalosti me Tvoja ''potresenost u duhu''. Znajući činjenicu da će te jedan od tvojih izdati, a drugi tri puta zatajiti. Tvoji bližnji, učenici. Kako bi se mi tek osjećali da nas netko ''naš'' izda? Boli spoznaja kada si izdan, oklevetan. Nemoguće je ostati miran u tim situacijama, sama Božja