Pismo 1965

Kralj Ferdinand htio je dati svježi poticaj teološkom studiju Bečkog sveučilišta. Kako bi ispunio kraljeve želje, sv. Ignacije, koji je studij pravovjerne teologije smatrao jednim od najbitnijih jamaca za obranu katoličanstva u Njemačkoj, predlaže tri načina koji će voditi do čvrstog utemeljenja teoloških studija na sveučilištu. Prvi način je osigurati da studenti dolaze iz svih provincija. Drugi je način osnivanje pripremnih studija, koji će pripremati studente za teologiju. Obje ove metode imale su svojih ograničenja. Zbog toga, odabrao je srednji oblik: nastaviti s istim studijem, ali uz to ponuditi zajedno s njim neke posebne tečajeve za one koji za to imaju sposobnosti. Na ovaj će način mlađi od njih biti pripremljeni i kasnijim tečajevima osposobljeni za temeljitiji studij teologije.

Rim, 8. ožujka 1551.

IHS

Neka milost i mir Krista našeg Gospodina uvijek raste u našim dušama. Iz pisma Vaše velečasnosti iz 21. lipnja, naš otac Ignacije saznao je za svetu namjeru Njegovog veličanstva Kralja da reformira teološki studij na Bečkom sveučilištu, i da ga zapravo obnovi, budući da su, kao što znamo, praktički odustali od studija jer nije bilo zainteresiranih studenata za njega. Uistinu, uzimajući u obzir tadašnje stanje u Njemačkoj, ova odredba čini se kao najpoželjnija i najpotrebnija. Naš otac i svi mi s njime, shvatili bismo kao privilegiju pomoći Njegovom Veličanstvu po ovom pitanju, ako bismo kao Družba bili u mogućnosti. Ali, slobodno ću reći, Vašoj velečasnosti, što se ovdje misli o načinima za postizanje ovog cilja, točnije obnove teološkog studija u Beču, a Vi možete Njegovom veličanstvu iznijeti što smatrate ispravnim. Ako o ovome ozbiljno razmislimo, predstavit će nam se tri načina. Prvi je onaj koji Vaša velečasnost spominje kao onaj koju Njegovo Veličanstvo želi, naime, da provincije pošalju neke studente za teologiju, da neki od ovih studenata budu Isusovci i da postoje redovita predavanja i vježbe i tako dalje. Ovaj će način, čini se, biti vrlo prihvatljiv ako velik broj studenata bude iz Beča ili poslan iz provincija u Beč, koji su spremni studirati teologiju i njome se baviti. Da bi ovaj plan uspio, neki takav dogovor je neophodan. Ali, postoji opasnost da ovakva „raspoloživost“ nedostaje i to iz dva razloga. Prvi je, kao što znamo, da danas postoji malo sklonosti i interesa za ovaj studij među Njemcima, pogotovo za skolastičku teologiju. Bez tog interesa i sklonosti, svaki oblik vježbe će biti jalov i na kraju će napredak biti slab. Drugi je razlog taj da takvi studenti, iako dobre volje, neće imati dobar temelj u logici i filozofiji ili čak u jezicima. Ovaj temelj je neophodan. Ako neke studente i pronađemo, biti će ih jako malo; a za ove teološke vježbe potreban je velik broj pogodnih studenata s čvrstim temeljnim znanjem. U suprotnom slučaju, kao što nas uče iskustva s drugih sveučilišta, cijeli će se ovaj projekt rasplinuti. Neće biti dovoljno ako se samo želi dobar red (studiranja), ako nema onih koji ga mogu obdržavati te zato nećemo postići cilj koji imamo u vidu. Ako se tvrdi da bi naši skolastici mogli stvoriti jezgru, ne bi ih bilo u dovoljnom broju, a drugima bi moglo pasti na pamet da ovaj studij prepuste samo redovnicima. Zbog tog neće biti u mogućnosti iznijeti ulogu opskrbe župa s educiranim svećenicima, budući da Našima nije dopušteno preuzimati takve službe. Čini se dakle da je prvi način opterećen spomenutim poteškoćama. Drugi način je svjesno započeti pripremati studente, imajući na umu ultimativnu svrhu obnove studija teologije. To bi značilo da provincije pošalju mladiće koji su predodređeni za ovaj studij. Trebaju imati dobre temelje latinskog, a oni sposobni i podobni također i grčkog i hebrejskog. Nakon dobrog temelja u humanističkim znanostima, velik broj, primjerice njih 100, trebali bi započeti tečaj slobodnih umjetnosti  i u njima biti pažljivo podučeni. U godinama koje slijede, ostali bi dovoljno brojni, koji su dobro potkovani u društvenim znanostima koji će moći pohađati druge tečajeve, ali bi im teologija trebala uvijek biti na pameti, a profesori društvenih znanosti i filozofije bi ih trebali stalno poticati i ispunjati ih ljubavlju prema teologiji. Kada završe filozofiju, od njih 100 koji su započeli, 50 ili možda više će ih biti spremno za teologiju. Njihov će napredak ovdje biti značajan, ako ih je dovoljno došlo, ako su zainteresirani za teologiju i ako su postavili dobre temelje u nižim granama. Ovo se čini kao vrlo dobar način, no može doći do određenih poteškoća. Prva je ta što će dugo trebati da se vide rezultati tako napornog rada, iako se 5 ili 6 godina ne bi trebalo smatrati dugima kada razmišljamo o trajnosti rezultata. Druga je poteškoća ta što već postoji mnogo studenata na sveučilištu naprednih u jezicima i nekih čak u filozofiji, koji ne bi bili voljni dati se na niže grane studija. Treća je ta što ne bi bilo prikladno za sveučilište kao ovo u Beču, napustiti više grane, čak i na kraće vrijeme, kako bi se studenti utemeljili na nižim.

Smjernice za produbljivanje:

  1. Kakvu ulogu u tvom životu imaju redovnici i svećenici? Zove li te Bog na više molitve za njih?
  2. U kojim odlukama je tebi potrebna jasnoća i koje želiš predati Bogu da ih vodi?
  3. Ignacije ocu le Jayu iznosi plan i mogućnosti ali otvoreno navodi i sve poteškoće kojih se može dosjetiti. Sve stavlja na svijetlo, i prednosti i nedostatke, i dobro i teško. Kako ti pristupaš dijalogu s onima s kojima odlučuješ o važnim stvarima budućnosti? Jesi li otvoren čuti i što ti se ne sviđa i izaziva nelagodu?