Ponekad mi dođe teško stajati uz tvoj Križ, Isuse.., što više život uzmiče, čini se sve teže.., događa mi se da zaboravim na svjetlost Uskrsnuća koja se širi u njegovoj pozadini i na žrtvu koju si podnio za mene, i čitav Svijet, iz čiste Ljubavi.
Iako se i dalje osvrćem na Tebe, i hoću ići Tvojim putem, kao da mi ta stvarnost izmiče i blijedi pred očima, i onda se u toj magli ponovno izgubim i okrenem u krivome pravcu, prema samoj sebi.
I tek tada, kad se dogodi pad, shvatim da sam opet skrenula s pravoga puta. Oprosti mi, što sam tako slaba. Iako sada suze klize niz lice, tješi me što znam i vjerujem da je ovaj poraz vježba za konačnu pobjedu, i moj put ka poniznosti. Samo mi pomogni da ti posve srce otvorim i da ostanem trajno zagledana u Tebe, ne osvrćući se više natrag.
