Iz Metkovića nam dolazi jedna vesela djevojka koja još veselije nosi Isusa svakome u susret. Šarene živahne boje krase njene outfite, ali i lice koje sjaji u Njegovim nijansama. Uvijek nasmiješena i spremna primiti te u zagrljaj, uvijek zahvalna i spremna ponuditi ti pomoć. Ona je naša 3D heroina. Divna, darežljiva i dobronamjerna – Ana Gabrić!
Godine: 25.
Zanimanje: Svježe diplomirana magistra bioprocesnog inženjerstva.
Što voliš? Volim se smijeti, volim boje, volim lude outfite, volim šetati gradom i samo promatrati oko sebe.
Čega se bojiš? Oholosti.
Omiljena SKAC vrijednost i kako je živiš? Herojstvo i jednostavnost. Treba hrabrosti da živiš jednostavno, dan po dan s Njim.
Anina priča o SKAC-u, nije priča o SKAC-u. Priča je to o pronalasku Života. O pronalasku smisla. Ljubavi. Vlastite vrijednosti. Priča o pronalasku Boga. Bilo je to u razdoblju akademske godine 2019./2020. Baš sam bila prazna i izgubljena. Toliko izgubljena da nisam znala od kuda krenuti. Ništa me nije veselilo. Nevjerojatno mi je da je jedna vesela djevojka poput mene mogla biti takva. Sada vidim kako je to luđačko htijenje za smislenim životom samo On mogao ubaciti u moje srce. Do tada joj je vjera bila samo tradicija i Ana zapravo nije imala pravi odnos s Bogom. Nikad me nitko tome nije naučio, a nisam ni bila okružena takvim ljudima. Te godine sam sve više i više bila svjesna izgubljenosti koja me, tek sada to shvaćam, pratila cijeli dotadašnji život. Bila sam nezadovoljna sobom i htjela sam promjenu.
U toj žudnji za promjenom Bog ju je doveo na Misu mladih. Čula sam nekad prije za to, ali nisam zapravo znala nikog tko tamo ide. Otišla sam možda dva puta tako sama. Nikog nisam upoznala. Ni ne znajući, na toj Misi mladih počela je upoznavati Njega. U isto vrijeme počela je pratiti i SKAC-ove objave na društvenim mrežama, istražujući programe za mlade. Iako ih nije razumjela, pomalo ih se bojala te nije mislila da je dovoljno „dobra“ za to, skupila je hrabrosti prijaviti se na jedan od njih – 3D formaciju.
Naglašava nam da to nije učinila sama, već u potpunosti uz Božju pomoć. On je pobijedio sve prepreke koje su mi stajale na putu da se prijavim na 3D. Nisam se osjećala dovoljno dobrom i dostojnom da to upišem. Misilila sam da će svi drugi biti ˝veći˝vjernici od mene i da ja nemam što tamo raditi. Svakakvi strahovi su mi dolazili. Budile su se sve nesigurnosti. Od toga da ne znam kako ću izdvojiti toliko vremena do toga kako će moji prijatelji doživjeti moju naglu odluku… Krenula sam popunjavati onu prijavnicu. Pitanja su mi bila preteška, a ja sam bila toliko jadna i neslobodna. Tada nisam bila toga niti svjesna, ali nalazila sam se u teškoj borbi. Borbi iz koje je Bog još jednom izašao kao pobjednik. Onaj koji je svojoj miljenici, tada maloj i nesigurnoj, usamljenoj djevojčici, pokazao koliko je vrijedna i voljena.
Mijenjaj svoj život s Bogom!
Beskrajnu Božju ljubav i vlastitu vrijednost Ana je tako otkrivala posljednje tri godine na 3D formaciji. Baš kako i sam moto formacije govori, mijenjala je istinski svoj život s Njim. Prije 3D-a živjela je zarobljeno prema strogim pravilima koja su je gušile i činile nesretnom. Prva godina mi je makla ljuske s očiju i počela sam jako nježno i polako shvaćati da ne moram tako živjeti i da sam voljena takva kakva jesam. Spoznala sam da vrijedim i da mogu puno toga jer sam doista stvorena za velike stvari. Osjetila sam nadu da može biti bolje i da mogu biti sretna.
I dok ju je prva učila životu u slobodi djeteta Božjeg, na drugoj je dublje upoznavala Njega i spoznala kako je naš Bog – jednostavan. Jednostavan je jer ga se doista može naći u svemu. Shvatila sam kako je život jednostavan kada ga živiš s Njim. Ja ništa ne moram. Baš ništa. Druga godina naučila me je moliti i živjeti s njim svaki trenutak. Osjetila sam koliko me On ljubi i spoznala da sam Njegovo malo čudo.
Malo čudo kojoj je treća godina ispunjavala žeđ za znanjem. Imali smo neke intelektualne teme i rasprave koje su budile život u meni. Pomogla mi je u ključnim životnim odlukama koje ljudi u mojim godinama moraju donijeti – u traženju svoga poziva i karijernom ostvarivanju. Dala mi je neke zdrave poglede na život i svijet oko sebe.
„Bog računa s nama kakvi jesmo“
Na trećoj godini Ana je kao volonter zaronila i u izazovne animatorske vode. Bila je voditelj grupe prve godine 3D-a. Sve one nesigurnosti koje sam otkrila na vlastitoj prvoj godini 3D-a bile prisutne kada bih došla na grupu. Morala bih se svaki put iznova suočavati i boriti s njima. Predavala sam sve Bogu u ruke i utjecala se Gospi. Mislila sam kako će borba postati lakša i da ću ja pobijediti te nesigurnosti do kraja godine. Pogodite što? Nisam ih pobijedila! Nije postajalo lakše kako su tjedni prolazili, ali Bog joj je pokazao kako to ni nije važno. Ja sam nebitna, samo sam oruđe. Bitno je da On djeluje kroz mene. Shvatila sam da nisam na ovoj zemlji da postanem savršena i stalno radim na sebi kako bih postala sveta na način na koji sam ja mislila da je ispravno. Tu sam da živim ovakva kakva jesam, a On će me mijenjati ako i kada bude htio. Zato mi je zaključak ovog 3D puta rečenica koju je pater Bojan rekao na zadnjem nagovoru – ˝Bog računa s nama kakvi jesmo˝i ˝milost podrazumijeva narav˝.
Žive stijene za povjerenje
Osim na 3D-u, Ana je volonterski sudjelovala i na prošlogodišnjem MAGIS Europe kao voditeljica eksperimenta „Žive stijene“ na domaćem terenu u Dubrovniku.Taj eksperiment sam odabrala isključivo zato što volim umjetnost. U smijehu nam govori da tada nije bila svjesna kako će organizacija toga eksperimenta uključivati sve osim kušanja umjetnosti. Bez obzira na to, govori nam kako je Magis nešto najbolje što joj se dogodilo nakon 3D-a. Kroz iskustvo MAGIS-a Bog me je naučio da mu vjerujem. Uvjerio me je u to kako brine o svemu i kako On sve vodi. Zahvaljujući mnoštvu malih stvari koje sam tamo doživjela, ja se sada malo čega bojim. Naučio me je ne brinuti se za budućnost i živjeti trenutak po trenutak s povjerenjem u Njega.
Prijatelji i prijatelji
Što za nju znači volontiranje odgovara u Prijateljskom stilu. Sad sam se sjetila kako je Joey u Prijateljima uvjeravao Phoebe da ne postoji nesebično dobro djelo. Tako je vidim volontiranje u svom slučaju. Kako god bi stvari ispale, na kraju bih ja dobila više nego bih dala.
A upravo su i brojna prijateljstva poput onih iz Prijatelja razlog zašto bi i drugima preporučila uključivanje u SKAC. Ovdje će naučiti biti svoji i shvatiti koliko su voljeni. Ne samo od Boga, nego i od ljudi. Jer ljudi u SKAC-u su nešto što me uvijek najviše gane. Taj sjaj u njihovim očima i jednostavna ljubav i briga. Ništa mi ne pobudi veću zahvalnost i ne uljepša dan kao to!
Bog je Ani u SKAC-u pokazao tko je zapravo Ana. Pokazao mi je tko sam ja i koji su moji talenti. Učinio me je ponosnom što imam baš takve talente i nevjerojatno zahvalnom na njima. Naučio me je voljeti samu sebe. Nigdje se ne smijem kao tu. Kada zamišljam raj – zamišljam radost i smijeh. SKAC je kao mala najava toga.
