Kad je 2011. godine na studentskom vjeronauku u Palmi prvi put čula za Modrave, a kasnije na druženjima u SKAC-u slušala priče o modravskim doživljajima, rodila se u njenom srcu čežnja da i sama doživi to iskustvo. Srećom nije sve ostalo samo na čežnji, Ilka Štivojević se odvažila i odlučno zakoračila u vlastitu modravsku avanturu.

„Dolaskom na Modrave osjetila sam svojevrsno strahopoštovanje. Ulaskom s pontona na modravsku zemlju, osjećala sam se kao da stupam na tlo rimske bazilike Sv. Petra spremna da s uzbuđenjem i neizvjesnošću krenem u iskustvo o kojem sam toliko slušala do tada.“

Modrave su mjesto gdje Bog ljetuje, a Ilka potvrđuje da Ga je tamo moguće susresti na svakom koraku. Ipak ona ga je najviše pronalazila u ljudima. „Nevjerojatno je i nema nikakve logike i objašnjenja da u tjedan dana postaneš prijatelj s 80 ljudi i sa svima se plačući rastaješ jer su ti baš super. To je zato što na Modravama nema maski i svi su u istom “ničem” pa lakše budu onakvi kakvi jesu, a ti s druge strane lakše prihvaćaš onaj Božji pogled na drugoga. Ispovjediš se, svaki dan si na svetoj misi i pričesti, ne osuđuješ, ne ogovaraš, ne uspoređuješ, jednostavno pročistiš pogled i pristup čovjeku i vidiš ono što bi ustvari trebalo gledati – srce Božjeg djeteta. I svako ti je drago i zavoliš ga.“

Dok je ona Njega pronalazila u drugima, On je njoj prilazio u samoći i tišini, u jednostavnosti života. „Nalazila sam Ga i u prirodi koje sam se bojala, ali kroz te strahove učila sam predavati Njemu vodstvo kroz dan, zaštitu od opasnosti (a za mene je skoro sve na Modravama bilo opasno 🙂), miran san u šatoru, na tvrdom, u vreći za spavanje. Kad bih se zapetljala u svoje misli i strahove, srela bih Boga kroz neku misao, osobu ili prirodu i dobila potvrdu da je tu i da On brine.“

Kako prevoditi na znakovnom jeziku u mraku?

Prošla je Ilka na Modravama sve uloge (osim svećeničke) pa čak i onu prevoditeljsku koja ju je naučila domišljatosti. „Biti prevoditelj bio je poseban gušt jer je tako i gluhim osobama omogućeno da iskuse Modrave. Bio je to i ogroman izazov, s obzirom na to da je većina dana ispunjena govorenjem pa tako i prevođenjem što je znalo biti prilično naporno. Uz to, prevođenje u mraku baš ne funkcionira pa smo morali biti kreativni kako bi se vidjele ruke. 😊 Ipak, izdvojila bih ulogu domaćina kao meni najdražu, pogotovo nakon što sam iskusila većinu drugih uloga, jer osim pomoći i doprinosa u organizacijskom smislu, omogućuje da budeš tu i budeš dio kampa, dio zajednice, ali si i izvan i možeš gledati sa strane – ponajprije ljude, što proživljavaju, kako se s tim nose, kako se kroz dane mijenjaju, kakvi dolaze, a kakvi odlaze…

Poseban trag u njenom srcu ostavila su modravska klanjanja. „U tipično modravskom ambijentu kamena, crkve na otvorenom i zvjezdanog neba, bivanje pred Presvetim, molitva i pjesma dobivaju drugačiju dubinu i odjekuju u srcu danima poslije.“

Ni na Modravama nije sve divno i krasno

I tamo se dogode situacije koje čovjeku u danom trenutku i okolnostima teško padnu i koje su neugodne. Najneugodnija situacija Ilki je bila kad je vidjela zmiju koja se migolji po kampu, a nije znala je li otišla u kamenjar ili u šator. Njezin šator.

Kao najtežu situaciju na Modravama izdvojila je kuhanje u jednom kišnom terminu. „Naime, „slučajno“ me dopala uloga glavne kuharice za koju uopće nisam bila spremna, a nisam znala reći ne. K tome je 5 dana padala kiša i nekoliko noći bila je grmljavina, jak vjetar s kišom i prokišnjavanje šatora. To je prilično ometalo život u kampu i uobičajene dnevne aktivnosti koje se inače odvijaju na otvorenom. Jako sam se teško nosila s tolikom odgovornošću i pritiskom u uvjetima u kojima sam imala vrlo malo kontrole.

Upravo takva iskustva na poseban način mijenjaju čovjeka. Ilka je danas odrasla žena, majka i supruga kojoj su iskustva s Modrava pomogla bolje se snaći u svim tim ulogama. „Na Modravama sam naučila primati pomoć ili uslugu od nekoga, a da ne moram svima vratiti. Spoznala sam da ne znam komunicirati svoje potrebe i želje te počela aktivno raditi na tome da to naučim. Naučila sam živjeti u jednostavnosti i s malo toga. Uvidjela sam da sam najsretnija kad sam dobro povezana s Bogom, ljudima i sa sobom te da to nema nikakve veze s uvjetima u kojima živim ili materijalnom situacijom, nego sa stanjem srca i duha. Učila sam koristiti svoje talente, služiti, dati malo više, prepuštati Božjoj Providnosti umjesto da sama želim imati kontrolu nad svime… Puno je toga i sa svim time se danas kao supruga i majka svakodnevno nosim te i dalje borim kako bih ustrajala na tom započetom putu.“

Modrave će uvijek biti „ekskluziva“

Iako broj ljetnih programa i kampova za mlade iz godine u godinu raste, Ilka kaže da su Modrave još uvijek i vjerojatno će uvijek i biti posebne jer su najsurovije, imaju najmanje sličnosti s našim svakodnevnim životom i traže slobodu od svakog komfora na koji smo navikli. „Modrave imaju potencijal uvijek biti “ekskluziva” – ne u nekom oholom i superiornom smislu, nego baš suprotno, po svojoj biti i pozivu na odricanje, jednostavnost, slobodu, bivanje s Bogom i ljudima bez ičega materijalnog. To je veliki izazov života na Modravama i oskudnih uvjeta: napraviti rez i odustati od svoje svakodnevne ugode i razmaženosti, pouzdajući se da ima smisla i da ćeš na kraju biti ispunjen i istinski sretan. Teško je prvih dan-dva, no svi smo tamo u istoj situaciji i nakon nekoliko dana kao da se dogodi klik i prijelaz na „modravski mode“ u kojem život u kampu postane nešto normalno i uobičajeno.“

Dodaje da Modrave žive već 20 godina zahvaljujući svjedocima. „Nema bolje reklame od čovjek koji autentično svjedoči o osobnom iskustvu susreta koje ga je dubinski promijenilo i poslije kojeg više ništa u njegovu životu nije isto. Tko bi inače došao na modravski „glamping” u toliko, za današnje vrijeme, neatraktivne uvjete i izdržao tjedan dana!? Modrave su jedna od Božjih destinacija na kojima On čeka one koji ga traže i ja vjerujem da na poseban način brine da Modrave žive.“

Odvaži se i ti! Dođi nam na Modrave ovo ljeto. Modrave možeš i darivati – poguraj ekipu.

I možda najteže kad su Modrave u pitanju jest izabrati onu jednu stvar. Ali brzopotezna pitanja ne preskačemo. 😊

Prva modravska asocijacija – jedna riječ!
Sataraš

Omiljeni kutak na Modravama
“Moja” maslina na početku kampa prije kompostane

Najdraža aktivnost iz modravskog programa
Duhovna nota

Omiljeni duhovnik?
p. Ike Mandurić

Omiljeno modravsko jelo?
Rižoto, ne sataraš 🙂

Na Modravama sam prvi put…..
Prepoznala dubinsku dobrotu i ljepotu čovjeka, onu Božju Stvoriteljsku iskru u samoj srži svake osobe.