On je na Modrave prvi put kročio „preko veze“ 2007. godine sa samo 15 godina, a ona 2009. godine na prvoj godini fakulteta. Ona se pitala gdje je to došla, a on je bio otvoreniji za nova iskustva i oduševljen viđenim. I jednom i drugom su upravo Modrave probudile čežnju za Bogom koju ništa do sada nije uspjelo ugasiti. Zaljubili su se u Modrave, ali i jedno u drugo. ? Danas su samozaposleni bračni par i roditelji četvero djece, a kormilo u svim segmentima života im je ignacijanska duhovnost.

Projekt koji je duša SKAC-a

Godinama su (bili) aktivni članovi SKAC-a te su imali doticaj sa svim projektima i programima koje udruga provodi, ali Modrave su, ističe Tomislav, posebne: „Modrave su dugi niz godina zapravo bile SKAC. Jedini projekt kojega je SKAC provodio i bazen iz kojega je dobivao nova lica. Ja sam već bio animator na Modravama, a nisam uopće znao što je to SKAC. Usudio bih se reći da su Modrave duša SKAC-a i da bi bez njih bi SKAC izgubio velik dio svog identiteta.“ Ivona nadodaje: „Modrave su (bile) mjesto koje je pružalo mladima, koji kroz godinu nemaju to u svojim mjestima i župama, da osjete živoga Boga.“

Ivona je na Modravama najduže boravila dva tjedna, a Tomislav je izdržao čak šest tjedana bez tuširanja u slatkoj vodi (naravno, kupao se u moru :D). Modrave su još uvijek u njoj, a on nije stupio na Modravsko tlo od 2013. godine i to je jedna od stvari koja mu je baš emotivna i teška. Ipak rado se prisjećaju čak i najtežih modravskih iskustava. Za Ivonu je to bilo pranje zuba u moru, a Tomislav ima niz dogodovština kroz razne uloge: „Kao sudionika su me skoro izbacili iz kampa jer sam išao na noćno pecanje, hihihihi. A kao logističar u kampu sam se jednom otrovao s paštetom, plus bilo je tu puno teških sudbina, priča i odluka.“

„Bilo je na Modravama stvari koje je trebalo domisliti (menstruacija, ugodan položaj za spavanje itd.), ali uvijek su doživljaj Boga u toj jednostavnosti života, ljepota tišine te kateheze nadomještali sve „nedostatke“ urbanog života.“ – nadodaje Ivona.

Modrave u životu nakon Modrava

Njih su dvoje Modrave doživjeli i proživjeti su svim fazama, od podizanja kampa do provedbe programa i pospremanja. „Cjelokupni proces je za mene bio životvoran. Radeći na Modravama spoznala sam svoje talente i sposobnosti, naučila puno toga što mi danas koristi i u poslu i u obiteljskom životu. Od organizacije do rada s ljudima, sve je imalo svoju svrhu i smisao. Bili smo ekipa koja je izgrađivala jedni druge (u dobru i zlu ? ), bilo je teških dana, ali puno više je bilo onih milosnih i radosnih. Naučili smo mnogo o suživotu, o radu, o Crkvi, o predanju, o služenju…“ – svjedoči Ivona. Tomislav kaže: „Pisanje Modravskih kateheza je najsvetija stvar u kojoj sam sudjelovao i to mi je jedno od najljepših iskustava. Skupljanje donacija je bio jako korisno iskustvo za mene jer sam tu stekao puno novih životnih vještina.“

Modrave su mjesto na kojem Bog ljetuje. Ivona Ga je pronalazila u katehezama koje su bile temelj za doživjeti Boga u klanjanju, misama i tišinama. Tomislav kao najposebnije trenutke s Bogom pamti rana buđenja i jutarnje meditacije uz more i bonacu dok je bio dio organizacijskog tima. Ipak kao događaj koji mu se najviše urezao u pamćenje navodi: „Zagrljaj jedne meni tada nepoznate djevojke nakon mog svjedočanstva o Anđelima (ta djevojka je sada moja supruga).“

Iskustvo koje su stekli u SKAC-u i na Modravama Ivonu i Tomislava danas vodi u svakodnevnom, obiteljskom životu. „Ignacijanska duhovnost prožima naš bračni odnos, odnos prema djeci, poslu i svemu ostalom. Prigrlili smo taj stil života (kako bi se to moderno reklo) i trudimo se prenijeti ga i na djecu. I naravno na našem se ljetnom jelovniku uvijek nađu sataraš i palenta/pura/žganci. ? – kaže Ivona.  Većinu onoga što danas on jest i što ima Bog mu je, ističe Tomislav, podario preko Modrava. „Niti jedna škola ni studij me nisu toliko suočili sa životom kao Modrave. Modrave su prostor koji se nalazi negdje na pola puta između zemlje i Vječnosti, a Modravsko iskustvo čovjeka suoči s Bogom i samim sobom.“

Modravska škola je kažu Tomislav i Ivona škola za cijeli život. I ti je možeš iskusiti ovo ljeto. Dođi nam!

Set brzopotezinih pitanja posebno je zanimljiv kad na njih odgovara bračni par. ?

Prva modravska asocijacija?

Ivona: Tišina.

Tomislav: Mir.

Omiljeni kutak na Modravama?

Ivona: Ispred oltara.

Tomislav: Pri jednom krčenju na Modravama sam pronašao maslinu zarobljenu u velikom grmu. Sam iskrčio taj grm i oslobodio slabašnu maslinu. Kažu da je danas snažna i velika, ali ja je nisam dugo vidio.

Najdraža aktivnost iz modravskog programa?

Ivona: Kateheza i tišina.

Tomislav: Misa.

Omiljeni duhovnik?

Ivona: Iako je ovo politički nekorektno pitanje: Mandurić, Matić, Šujević – jednom riječju Isusovci.

Tomislav: Svaki onaj koji dođe na Modrave je već meni omiljen, ali posebno su mi se urezali pater Mravak i don Mili.

Najveća ludost koju sam napravio na Modravama?

Ivona: Nisam baš od ludosti, ali zato Tomo ima cijeli popis. ?

Tomislav: Hmmmmm, gdje da počnem? Jedno ljeto sam uhvatio 5 zmija, ušao sam u septičku jamu, s Čupom sam kuhao 200 sarmi, organizirao sam vojnu obuku za dečke na Modravama, imao sam kolinje na Modravama, lovio sam štakore, ganjao sam po kampu čaglja svaku noć jedni ljeto i još puno toga…

Omiljeno modravsko jelo?

Ivona: Sataraš i palenta.

Tomislav: Sarma.

Na Modravama sam prvi put?

Ivona: Doživjela živog Boga, prisutnost u misi, klanjanju, zajedništvu.

Tomislav: Shvatio kakav sam ja u Božjim očima i odlučio pregaziti mora do sebe.