„Zaista, zaista, kažem vam…“
Kako volim taj Isusov izraz. Kako mu je stalo da prihvatim Očevu ljubav, pa me čak dvaput u istoj rečenici mora uvjeravati da je to istina. Bog te ljubi. Kako je to – jasno, a opet neshvatljivo! Jer tko sam ja da me Bog ljubi? A Isus govori: „Ta sam vas Otac ljubi jer vi ste mene ljubili…“ Ako se Isus poistovjetio s malenima, sa svakim čovjekom – koliko tek onda ozbiljno moram shvatiti ove Isusove riječi. Put ljubavi je jako blizu. Zapravo, preblizu. On je tu gdje jesam, u tihoj žrtvi i strpljivom podnošenju ljudi koji mi „idu na živce“, a zapravo me posvećuju. I u onima na kojima nisam dovoljno zahvalan, jer mene strpljivo podnose premda im slabo ili nikako ne koristim. Pa u svemu tome je Očeva ljubav i mudra briga za mene, a ja – kako uzvraćam? Molim, i Bog daje.
