Još jednom, na Modravama je zaživjela ona poznata rečenica patera Luke Rađe: “Pruži ruku, dodaj kamen – gradi Crkvu”. Kako? Pročitaj u nastavku:
Bio je to još jedan radni vikend na Modravama na koji smo krenuli s puno dobre volje i ljubavi prema Gospodinu kojem želimo služiti. Uz Petrovu ugodnu vožnju i zajedničku molitvu, u petak navečer stigli smo u apartman u Dragama. Onima kojima je to bio prvi put tamo, dah je oduzeo predivan pogled prema moru i otocima.
Probudili smo se uz kišu i vjetar, a time i nekako s obeshrabrenjem i mislima ima li smisla ići, hoćemo li uopće odraditi zamišljeni posao… Ipak, odlučili smo krenuti iz apartmana do Modrava, kad ono – polako se budila sunčana subota kao stvorena za košnju, kompostiranje, druženje te ono najvažnije i najuzvišenije: učvršćivanje kamenog oltara. No, nije se samo vrijeme činilo kao prepreka taj dan. Ubrzo je momcima ponestalo flaksa za košnju, a tek su krenuli s poslom… Do trgovine baš i nije jednostavno doći, a opet imamo želju dovršiti posao… Pater Bojan oduševio je svojom dovitljivošću: poslužio se vezicama (ako ne vjeruješ, vidi fotku) koje je stavio umjesto flaksa. I naravno, dečki su uspjeli poflaksati sve važne puteve po kampu! Najdraža aktivnost u danu bilo je traženje kamenja koje bi odgovaralo slagalici modravskog oltara. Posebno taj, no i svaki drugi zadatak na Modravama, radio se sa srcem, znajući da ostavljamo tamo dio sebe, a za potrebe mladih koji će ovo ljeto provesti u posebnoj prisutnosti Boga u tom kampu. Kuhao se i gulaš! Svako rješenje za prepreke tokom tog dana pokazalo je da Bog surađuje na dobro s onima koji ga ljube! I da, mislili smo da smo ponijeli premalo vode, ali naravno, i tog je bilo dovoljno!
Na kraju dana na novosastavljenom oltaru slavili smo misu. Cure su za tu priliku oltar ukrasile buketom modravskog cvijeća kojeg smo zavezali, pogađate – vezicama koje su spasile cijeli dan. U srcu nam je posebno ostao trenutak šutnje nakon primljene euharistije, uz lagan šum maslinovih grana i valova, brodove koji plove u daljini, sunca koje zalazi, Boga koji svakom progovara ono što je potrebno…
Po povratku u apartman i zasluženog tuša, Jakov je sve oduševio svojim kulinarskim sposobnostima! Večer je provedena uz druženje, pjesmu i kartanje uno flipa i kejmsa, momci su nekako ostali zatečeni pobjedom cura…
U nedjelju smo otišli na misu u crkvu Sv. Ante u Dragama gdje se u župi slavila i Prva sveta pričest. Župnik nas je posebno toplo dočekao i predstavio župljanima, a djeca oduševila recitalima malom Isusu kojeg su primili. Osjetila se posebna obiteljska atmosfera koja vlada u župi. Uskoro smo krenuli prema kući, no uz još jedno stajanje u Zadru gdje smo prošetali do Pozdrava suncu, popili kavu i pojeli sladoled. Vratili smo se u Zagreb prebirući u srcu sve milosti koje smo primili i prijateljstva koja smo produbili… Uz ponovnu potvrdu da se Boga uistinu posebno susreće na Modravama.
