Da je „tamo neki ‘robinzonski’ kamp“ za koji je čula u crkvi baš za nju, odmah je znala – Katarina Tašev! Bila je to 2010. godina. Sjećam se gungule oko prenošenja kofera i torbi, ekipe koja dočekuje, nekakve drvene strelice koja pokazuje u smjeru Modrava… U meni je vladala nelagoda – onakva kakvu osjećam u novim i nepoznatim situacijama. Ipak, nepoznato je ubrzo postalo poznato, a modravsko tlo prava ugoda. Tako je Katarina na Modrave dolazila još osam puta u različitim dobima godine i različitim ulogama.

Kiša milosti

I dok je većini ljudi prva pomisao na Modrave sunce, more, ljeto… ona zna i kako je to kada te dočeka 7 dana kiše. Upravo kada je bila u ulozi glavne animatorice kiša je lijala gotovo cijeli termin. Prvi i najveći izazov bio je dovesti sebe u stanje raspoloživosti i otvorenosti za ono što nam donosi termin bez obzira na loše vrijeme. Drugi izazov je bio biti tu za ljude i vraćati im pažnju na ono što se događa među nama unatoč kiši, na prisutnost u svemu tome pa i u kiši. Zadnjih dan i pol je zasjalo sunce.

Modravska kiša za Katarinu je bila prava kiša milosti kojom ju je Bog mnogočemu podučio. Naučila me prepuštanju u trenucima kada stvari ne ide po planu.  Kada nije idealno i život nosi teže situacije. Darovala mi je spoznaju da mogu s mirom nositi i takve trenutke, pomogla mi je u budućim izazovima koji su bili stavljeni pred mene.  Iz povjerenja koje mi je bilo dano sam crpila mnoštvo znanja o sebi i svojoj vrijednosti.

Set brzopoteznih pitanja:
Prva modravska asocijacija – jedna riječ! – maslina
Omiljeni kutak na Modravama – pod maslinom, kat između WC-a i brda klanjanja, blizu gornjeg suhozida, slijeva kad se uspinje.
Najdraža aktivnost iz programa – šutnja
Omiljeni duhovnik? Ike
Omiljeno modravsko jelo? Sataraš
Na Modravama sam prvi put….. spavala u šatoru.

Tolina, otvorenost, jednostavnost

Osim u kiši i darovanim povjerenjima, Bog joj je bio i u toplini i otvorenosti ljudi koji su je prihvaćali – baš onakvu kakva jest. Tako su i danas mnogi od njih važan dio njenog života. Uz brojna prijateljstva, na Modravama su joj se najviše svidjele jednostavnosti koje su obilježile mnoge živote: prirodnost na svim razinama, hodanje bosih nogu, prašina pod prstima, umivanje morskom vodom, ležanje na zemlji uz maslinu.

I dok je na Modravama voljela biti s ljudima, do Njega bi pak najbliže dolazila u – samoći. Prvog modravskog termina 2014., s malom grupom srednjoškolaca, pater  Ike posebno ju je inspirirao za šutnju, meditaciju i osamu sljedećim rječima: “Sva povijest, i filozofija, i Teslina i Majke Terezije, i Ivana Pavla… sva mudrost njihova satkana je u satima njihovih samoća… i nema čovjeka koji ima vjere, odlučnosti, koji ima stav, a da nije prošao samoću… i najgore što se čovjeku može dogoditi je da mu uzmemo samoću.”

“Mjesec iznad nas ima okus hostije”

Modravsko sunce oduvijek je nosilo obilje Života, tako je Katarini od svih modravskih dogodovština duboko u pamćenje urezano svitanje na noćnom klanjanju 2012. godine. Za nju su bile posebno Žive i one večeri kada bi se sunce skrilo, pa i danas pamti sjaj punog mjeseca iznad podignute hostije u rukama p. Renića. I danas kad gledam puni mjesec sjetim se kako je Gibo rekao da “mjesec iznad nas ima okus hostije”.  To sve podsjeća me na ono ljeto…

Ono ljeto radosti, mira i otvorenosti. Ljeto Božje milosti, ljubavi i jednostavnosti… Ljeto samoće i Njegove slobode. Ljeto koje nije samo ljeto, već i puno više od toga. Ljeto u kojem ljetuješ s – Bogom!