Fascinira me ovaj rimski satnik. S naglaskom na rimski – nije bio dio obećanog naroda niti židovske tradicije. Ipak, baš za njega Isus zadivljeno kaže kako ni u koga u Izraelu nije našao tolike vjere. Koliko mnogo puta znam sresti i upoznati ljude koji ne prakticiraju vjeru, ne idu u crkvu, ne mole se Bogu, a ipak me svojim stavom, jednostavnošću i dobrotom potpuno iznenade, pa čak i posrame. Znam se tada pitati: „otkuda im to?“, odnosno, kako je moguće da ja uz svu pobožnost, molitvu i odlaske u crkvu to ne mogu. Tada mi u misli dođe jednostavan odgovor – Isus gleda u srce, a ne u pobožnosti. Čisto i jednostavno srce koje Mu se potpuno predaje važnije je od svih pobožnosti. Više postiže onaj koji male i obične stvari radi s puno ljubavi nego onaj koji radi velike stvari bez ljubavi. Isuse, učini srca naša po srcu svome!
