„I nitko se od učenika ne usudi pitati ga: ‘Tko si ti?’.“ Kakvo očitovanje, Isuse. Znali su učenici da je to Tvoje djelo, ta nije prvi puta da si ih obilno darovao baš nakon što nisu ništa uribarili. Koliko puta se ja trudim i mislim da zaslužujem nagradu za svoj trud? Kad se to ne ostvari, ljutim se, čak i uvrijedim. Ne vidim dalje od sebe. Mislim da mogu sve sama. O, kako se pokunjim pred svojom oholosti kad si priznam da ipak ne mogu. Koliko puta sam Ti tako posramljena došla i ipak molila za pomoć?
Gospodine, oslobodi me navezanosti na osjećaj da moram sve sama kako bih se dokazala sebi i drugima. Nauči me poniznosti i nesebičnom davanju drugima. Posebno Te molim da me naučiš živjeti s pouzdanjem u Tvoju providnost i vjerom da mi uvijek daješ ono što mi je najpotrebnije u tom trenutku, praznu mrežu, zalogajčić, obilje.
