Često nam se može činiti da smo u ključnim životnim trenutcima i odlukama prepušteni sami sebima. Koliko god molio, ne dobivam odgovor od Gospodina. Strah koji osjećam dvojeći jesam li donio pravu odluku, nesigurnost kojim putem krenuti, kao strah apostola koji su ostavljeni sami na pučini, bez Isusa. Siguran sam da su se apostoli osjećali ostavljeno, beznadno. I mene često hvata beznađe, nedostatak povjerenja u Boga. No i u tim trenutcima osamljenosti, Gospod je s nama. I prije nego i primjetimo, naša lađa već je stigla na drugu obalu, stigli smo na svoje odredište. Oluja je prošla i već smo zaboravili na teškoće koje su nas snašle. Molim da i u trenutcima kada ne osjećam Tvoju ljubav spoznam da sam voljen i da nisam napušten.
