Zamišljam učenike pred zatvorenim vratima i u strahu. Vjerujem da su prolazili vrtlog emocija u to vrijeme, u sebi, među sobom. A onda si im se objavio. Kakva radost! Više ništa nije bilo važno, znali su da je istina sve što je naviješteno, da si Ti istina i da si im uistinu pripravio put za spasenje duša. Zašto meni, Isuse, iznova treba neka potvrda da si tu? Ponekad ne shvaćam zašto si mi dao toliku slobodu. Ne želim biti poput nevjernog Tome, želim Te ljubiti iako te ne vidjeh.
Gospodine, otvori mi oči da spoznam tu ogromnu ljubav koju imaš prema meni zbog koje me puštaš da slobodno lutam dok Te sama ne nađem. Daj mi milost da ustrajem u želji da te svakodnevno pronalazim i produbljujem odnos s Tobom, bez potrebe za potvrdom. Neka mi se srce uvijek rasplamsa na spomen Tvoga imena po kojem imam život.