Pismo 1899

Pismo ocu Ivanu Pellatariu – 1. dio

Ovo je jedna od najpotpunijih uputa koje je sv. Ignacije dao po pitanju postupanja članova Družbe u njihovoj službi bližnjima. Bila je poslana posebno Ferrari, ali je općenito služila i drugim kućama. U ovim uputama sv. Ignacije doziva u pamet načela koja bi trebala usmjeravati aktivnost njegovih članova i pružati neka osnovna pravila postupanja. Upute su podijeljene u tri djela. Prvi dio bavi se očuvanjem i povećanjem Družbe, a predlažu se sljedeći načini: čiste nakane, potpuna podređenost poglavarima, održavanje pravila, propovijedanje, učenje i razgovor.

Rim, 13. lipnja 1551.

IHS

Na umu trebate imati tri cilja. Jedan je očuvanje i povećanje Družbe u duhu, znanju i broju članova. Drugi je da trebamo misliti na podučavanje grada i u njemu ubirati duhovne plodove. Treći je konsolidirati i povećati vremenita dobra novog fakulteta kako bismo bolje služili Gospodinu prvim dvama ciljevima.

Prvi cilj

Prvi cilj, koji se tiče članova Družbe, na neki je način temelj ostalima, jer što su bolji radnici, skloniji će biti tome da ih Bog prihvati kao instrumente za poučavanje vanjskih ljudi i napredak kolegija. 

  1. U potpunosti bi svi trebali imati ispravne nakane, kako bi tražili, ne vlastite interese, nego jedino „ono što je od Isusa Krista!" Trebali bi nastojati pobuditi u sebi velike odluke i zaželjeti jednako velike želje da budu istiniti i vjerni služitelji Božji i da polože dobar račun za sebe u onome što im je dano, s istinskim odricanjem vlastite volje i prosuđivanja i potpunim podređivanjem sebe Božjem sudu o njima po svetoj poslušnosti. I to, neovisno jesu li zaposleni u važnim zadacima ili manje bitnim poslovima. Dokle god je moguće, trebali bi biti jako gorljivi u svojim molitvama kako bi sačuvali ovu milost od Onoga koji daje sve dobro. Poglavar bi ih trebao povremeno podsjetiti na ovu dužnost.

  2. Koliko god je moguće potrebno je slijediti pravila i metode ovog fakulteta (Rimskog fakulteta), pogotovo u tjednoj ispovijedi i pričesti, u dnevnom ispitu savjesti i pohađanju mise u kući, ako imaju kapelicu; ako nemaju, onda drugdje bude li to svrsishodno; u vježbanju pokornosti i izbjegavanju odnosa s vanjskim svijetom, osim ako tako ne naredi rektor. Potonji će odlučiti koliko se svakome može dodijeliti odgovornosti u poučavanju drugih, bez opasnosti da izgubi sam sebe.

  3. U blagovaonici zajednice, trebalo bi se dnevno vježbati u propovijedanju, jedan za drugim ili za ručkom ili za večerom. Ova vježba može biti improvizirana (ex tempore) ili pripremljena, ali priprema ne bi smjela trajati više od sat vremena. Uz to, potrebno je i tjedno vježbanje na narodnom jeziku ili latinskom. Treba predložiti temu o kojoj će osoba pričati bez prijašnje pripreme. Također, treba biti i propovijedi na grčkom Ili da vježbaju tonove (već napisane uzorke propovijedi s različitim tonom i bojom glasa, propisanim emocijama i ostalim retoričkim figurama).  Ova druga točka, može pak varirati i biti prilagođenima kapacitetu studenata.

  4. Neka svatko bude odlučan u ostvarenju napretka u učenju i pomaganju svojim kolegama i u davanju sebe u izučavanju ili podučavanju, ovisno što će odrediti rektor. Treba se pobrinuti da predavanja budu prilagođena kapacitetu studenata. Svi trebaju imati čvrsti gramatički temelj, biti istrenirani u kompozicijama i vrhunski u opreznosti da ispravljaju jedni druge. Trebaju postojati vježbe u diskusijama i debatama. Za sve ovo treba postojati dovoljno prilika za vježbanje u kući, bez potrebe za pribjegavanjem javnim školama. Neki ipak, mogu biti poslani u te škole, ako nadležni, uzimajući sve okolnosti u obzir, misli da je tako ispravno.

  5. Kroz razgovore o tekstovima iz književnosti i duhovnosti, trebali bi osvojiti druge za savršeni život. Kod mladih studenata, ovo treba pokušati samo koristeći se maksimalnom stručnošću. Čak i stariji među njima ne bi trebali biti primljeni u naše škole bez dopuštenja roditelja. Ako se smatra svrsishodnim primiti jednoga od njih u našu kuću nakon što je donio tu odluku ili poslati ga u Rim ili negdje drugdje, to se može učiniti. Diskretnost i pomazanje Duha Svetoga pokazati će bolji put. Ali ako postoji dvojba, neka se, kako bi bilo sigurno, piše provincijalu ili Rimu.

  6. Kako bi se bolje postigli ovi ciljevi, bilo bi dobro da neki od naprednijih studenata sastave latinske govore o kršćanskim krepostima, kao što se može vidjeti u sastavljenom popisu predmeta i neka ih nedjeljama i blagdanima govore javno pred svima. Mladići i ostali, pogotovo oni koji imaju talent za religiozni život, mogu biti pozvani da ih slušaju. Ovo je prikladan način pripreme onih koje Spasitelj poziva na put savršenstva. U najmanju ruku, biti će dobar primjer i poučavatelji, i članovima zajednice će se pomoći kako u vježbanju pisanja tako i krepostima.

Smjernice za produbljivanje:

  1. U izvršavanju svojih zadataka i obaveza, čime si motiviran i na koga usmjeren?

  2. Ima li nešto što bi htio predati Duhu Svetom u vodstvo?

  3. Jesi li otkrio već koje kreposti imaš a koje ti nedostaju na putu kršćanske savršenosti? Možda ti od koristi može biti i ovo štivo: https://www.bitno.net/vjera/kako-kreposti-pripravljaju-moci-ljudskog-bica-da-ude-u-zajednistvo-s-bogom/