Nadnica

Često nas roditelji ne razumiju. Naš način života, naše vrijednosti, naše slabosti, naše znatiželje i interese. Nije lako stalno se opravdavati i objašnjavati zašto nešto nije kako oni žele ili zašutjeti kada bismo vikali, prilagođavati svoj život njihovom jer smo još "pod njihovim krovom". Ali sve su to male žrtve

Jednom sam pročitala da tko kuša taj tek zna što je ljubav Gospodnja. Da bismo mogli kušati Božju prisutnost u životu treba nam djetinje, iskreno srce. Jednostavno vjerovati da je Bog ljubav. Radi Ljubavi smo stvoreni, Ljubavlju smo darovani, Ljubav treba da prenosimo i s Ljubavlju ćemo se sjediniti. Tako

Paulu ćete najbolje doživjeti ako je stavite negdje kraj mora, na neki kamen, onako pred zalazak, lagani povjetarac, i ona sama… Taj trenutak, kad je na svom sigurnom i najdražem mjestu, trenutak kad je s Njim, to je ona. Ona ozbiljna faca odražava dubinu mora. Srest ćete ju tu i

Trudim se čuti što mi Duh govori dok čitam ovo evađelje. Trudim se pronaći riječi kojima bih opisala svoje misli. Samo se stvara vrtlog rečenica, zareza, točaka, upitnika, a sve je Isus rekao. „Ne blebećite kao pogani.“ Zaustavljam svoje misli i dopuštam Isusu da mi govori jer on pozna svaki

Poznata nam je svima ona misao „zašto baš meni?“  ili „zašto baš ja?“ kada se zaredaju nesreće u životu. Promišljamo što smo učinili da zaslužujemo takav peh. Ni nesreća ni sreća ne dolaze po zasluzi. Ne pušta Bog na nas nesreću da bi nas kaznio, nego daje slobodu da se

Milost je imati spoznaju o vlastitom i tuđem grijehu. Duh Sveti nam daje da proničemo svoje naume i postupke, da znamo osluškivati svoju savjest, Božji glas. No nije dano uvijek i svima. Nismo uvijek razboriti i čestiti. Ljudski je griješiti, zar ne? Kako postupamo sa sobom kada pogriješimo, osuđujemo li

"Oko za oko, zub za zub" - zar nije to početak rata? Kada staje vraćanje istom mjerom?  To je ulaz u začarani krug spašavanja svojeg ega. Isus kaže "ne opirite se Zlomu", zašto? Boreći se protiv nepravde oružjem Zloga služimo njemu pod krinkom da vršimo volju Božju.  Krist je za

Danas mi odjekuju riječi: "Besplatno primiste, besplatno dajte!" Te riječi vežu mi se na svako moje djelovanje. Koliko puta djelujem dobro očekujući nešto zauzvrat, kao kakav trgovac. Nema u tome ljubavi već samo hladna računica. Ja tebi, ti meni. Lažem li sebe, Boga i druge time da ću ti biti

Riječi današnjeg Evanđelja mi se često vraćaju otkad sam ga prvi puta pročitao. Ponajviše Isusova naredba da naša riječ bude: "Da, da, -- ne, ne!" Te riječi mi ostavljaju utisak konkretnosti, usmjerenosti na istinu i ono što je bitno budući da u njima nema prostora za bezbroj nijansi sive. Ili

Kako je ponekad teško biti Kristov učenik. Sad traži i da ne gledam žene. Ne, ne traži to. Traži od mene da na njih gledam u čistoći. Što to znači? Meni to znači diviti se toj ljepoti, tom predokusu raja na zemlji. Međutim, kako doći do toga kad mi je

Nikola Mrzljak osoba je vedra i pozitivnog duha koja neumorno služi i radi u svojoj župi Svi Sveti u Sesvetama i SKAC-u. Diplomirani programer, (bivši propali) sportaš, zboraš, voditelj SKAC podcasta, autor na portalu Muževni budite te animator na 3D-u. Ima još toga o Nikoli, ali ne smijem ga previše

Jedna poslovica kaže da si ono što jedeš. Tako mi je na Tijelovo posebno na srcu to da blagovanjem Krista u Euharistiji postajem sve više nalik Kristu. Ta stvar nužno mora biti opipljiva u mom životu, konkretna, a ne apstraktni pojam koji mi donosi ugodu - jer lijepo je biti

Na koji način je to Isus ispunjavao Zakon i Proroke da je ljudima ostavljao mogućnost pogrešne interpretacije - da je došao ukinuti ih? I onda kaže da nije došao ukinuti nego ispuniti. Samim time kaže da ljudi nešto pogrešno shvaćaju. Ako je on pravi Bog i pravi čovjek, onda je

Ono što mi je zanimljivo primijetiti je da su i sol i izvor svjetlosti obično maleni u odnosu na ono sto ih okružuje, a opet su tu da prožmu okolinu na jedan silovit način. Primjerice, jedna čajna žličica soli u kruhu daje mu okus. Bez nje je bezokusan. Isto tako,

Ponajprije me dotiče to da se Isus uspinje na goru. Simbolika mi je jednostavna - kad god se Isus uzdiže, on odlazi bliže Bogu - da bi mogao s Njime doći do toga što je ljudima potrebno. To imam priliku kušati u svakoj iskrenoj molitvi - jer kako molim, tako

Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu. O tako je lijepo voljeti te Kriste. Biti radostan u radosti s tobom. Biti pokretan u tvojoj riječi i tih u tvojoj mudrosti. Osjećati sklad u povezanosti s tobom. Biti velikodušan u patnji i

Želje, osjećaji i trenuci mikrokapilarno oslikani su u mom duhu. Netko razdragano češlja svoja šarenila dok se netko čupa iz svojega sivila. Isus nas ostavlja u slobodi i odabiru. Uživati vječni milosni plamen čini disanje na zemlji smislenijim. Ipak, od smrti nas ne dijeli ništa, a od života našega Duha,

Nije li neobično da Isus ne bira mjesto gdje će nam se obratiti. Niti vrijeme kada će nas saslušati. On sjedi zdesna Ocu i Gospodinom se zove, a od malena nas liši spoticanja. On biva naš čuvar i onda kada se naša odraslost oholi da povrijedi našu 'nutarnju dječju igru,

Ispred vas stoji jedna sitna mlada žena, prekrasnog lica i beskrajnog osmijeha.  Njena radost i živost vas odmah na prvu zaraze i nije potrebno puno vremena da je zavolite. Ali Lara, volim je zvat moj Lara, u svojim dubinama krije i njeguje tolike blagosti i kreposti. Nisam još upoznala osobu

Znati ljubiti Gospodina tako da razum to ne može shvatiti je istinska ljepota bivanja. Tražiti Oca u vjetru, kiši, večernjem zalasku i jutarnjim mirisima je ono što klikće kada se ništa drugo ne čuje. LJUBITI NEBESKI praznine u drugima naviješta trajne radosti. LJUBITI JEDNOSTAVNO naviješta trajnu ljepotu. LJUBITI USHIĆENO naviješta

Živjeti u Milosti iziskuje trpljenje, a prepreke se nekada čine nepremostive. Ipak, Ti dopireš do nas. Ne ostavljaš nas i ponovno nas zoveš. Bože moj, koliko smo samo puta mi odustali od sebe, ali ti nisi od nas. Naše si nam okove noću obijao i srce pumpao hrabrošću za sljedeći

Nekada se pitam bismo li mogli oslikati svjetovnost bez duhovnosti? I kako bi izgledale priče o svijetu da nije tuđih osjećaja? Koji oslikavaju Život. Često plaćamo ulaznice da bismo gledali život, nesvjesni kako nas o neocrtanom vremenu uvijek nešto zanima. Da bismo gledali sebe kroz druge. Ili da bismo potvrdili

Dok ne počnemo ljubiti onoga do sebe kao istinski dar neba ne možemo uživati ljepotu unutarnjeg mira. Ovladati svojim ponekad pristranim stavovima i izaći iz udobnosti onoga što su naše misli – puno je teže od svakodnevnog kušanja naših uobičajenih muka. Nailazimo li mi na primjere bezuvjetne ljubavi u svijetu

Čitajuć evanđelje pitam se koliko je danas napadnut mir svakog čovjeka, što to još nemamo?? Jel nas to sve zaista ispunjava?

Koliko se često uspoređujemo? U ovom ulomku poslušajmo što nam Isus govori?

Jedan posebno drag dio evanđelja.  Poznati razgovor Petra i Isusa. Ulomak u kojem osjećam kako zvoni i odjekuje Isusovo božanstvo i očituje se tako jasno. Isus tri puta za redom pita Petra: "Ljubiš li me Šimune Ivanov?"

Rođen u Zagrebu. Studirao zračni promet, te trenutno informacijsko-komunikacijske znanosti. Hobi su mu sport, glazba i dobra književna literatura."

Osjećate li da niste od svijeta? Prkosite li svijetu? Osjećate li taj sukob Božje riječi sa svijetom u vlastitom životu? "Što je to istina?" U ovom evanđelju dublje razmatram pitanje koje je Pilat postavio Isusu i pokušavam ga razmatrati.

Ulomak evanđelja nosi prekrasan razgovor Oca i Sina. Nosi li taj dijalog Vašu dušu kao i moju?

Ovim evanđeljem kušam čestu tvrdoću i težinu života. Nimalo lake riječi upućene su učenicima. Istinu često nije jednostavno prihvatiti, vrlo teško ili gotovo nemoguće bez snage koje primamo odozgo. Kušam Križ i muku, ali prisutne su iznimno snažne i ohrabrujuće Isusove riječi koje naposljetku razbijaju strah, ulijevaju mir i nose nadu.

Dok sam u svijetu, daj da Te sve više upoznajem, riječ Tvoju čuvam i svakim danom obnavljam svoju vjeru. Vodi me na mom putu da Te, kao Krist kojega si proslavio, ja svojim djelima proslavljam dokle god kročim ovom zemljom i da se na kraju ovoga puta susretnem s Tobom,

Čitam, neumorno čitam, i pitam se „ Pa ako stvarno sve što zatražim, On će mi dati, kako je moguće da su tolike moje molitve i molitve drugih neuslišane?!“ Osjećam da mi fali dio slagalice, čitam i dalje, tražim ga, a onda… „Dosad niste ništa iskali u moje ime.“ I

“Radosti vaše nitko vam oteti neće!” Ne mogu se oteti dojmu da se ovo evanđelje baš poklopilo s blagdanom svete Rite. Svetica kojoj je oduzeta želja da svoj život posveti Bogu u samostanu, ona koju su udali za nasilnika čije je obraćenje izmolila, da bi ga na kraju ubili, a

Mirna, osoba koja uvijek zna nekoga prije svih, ljepilo u društvu, poveznica mnogih ljudi, mnogi ju znaju, a kako i neće kada je godinama bila u Frami. Ona je cijeli život u vjeri, blizu Bogu. Rekla bih da ju je On pozvao da od malih nogu hoda s Njim i

Jesam li ja među onima koji posumnjaše, i zašto jesam? Zašto se toliko često tvrdoglavo oslanjam sama na sebe i smatram razumnim samo ono što je čovjeku moguće? Zašto me statistike ovoga svijeta tako često udalje od riječi koja gori u meni, koja želi biti moj glas razuma, da „Bogu

Zašto ne mogu nositi ono što mi ti imaš za reći? Kad već ne mogu, zašto nemam strpljenja osluškivati Duha? Jesam li zaista toliko „ja“-usmjerena, a tako malo „Ti“-usmjerena?

Ovo evanđelje u meni budi sjećanje na evanđelje o Isusovu preobraženju. Kao i onda, kad su učenici vidjeli Isusa u svjetlu onoga što On uistinu jest, i nisu se htjeli odvojiti od Njega, tako i sada upadaju u žalost što ih „napušta“. Kao i njima, i meni je teško vidjeti

Koliko svjedočim Istinu, a koliko “ubijam” misleći da to činim u Tvoje ime? “Mišlju, riječju, djelom i propustom”. Ubiti ne znači samo nekoga lišiti života u tijelu, čovjeka često ubije sama riječ, osuda, odbacivanje… Borim li se za Istinu, ili za istinu? Danas ću ostati s tom mišlju, u vjeri

Krist me ne ostavlja kao siroče. Daje mi Duha Svetoga koji se brine za mene i odgaja me, i to polako i strpljivo. Želio bih na brzinu biti pun ljubavi i razumijevanja za druge, strpljiv u razgovorima, velikodušan, čovjek molitve i pouzdanja u Božju providnost… A Isus kao da mi

Danas mi Isus daje informaciju. „Ako su mene progonili, i vas će progoniti.“ To je drama, a opet nema neke drame. Isus mi govori kako nisam „patnik“ ako me progone, kako bijeg nije opcija. On je pobijedio svijet.

Prije svakog natjecanja u sportu ili glazbi trenirao sam ili vježbao više nego prije, prije ispita učio više. To su bili moji odabiri. Isus me izabrao za rad na svojoj njivi i želi da donosim rod koji ostaje i pruža mi svu potrebnu pomoć. Tu sam često pasivan, ne ulažem

Dr. Blaž, suprug i otac, prvi zaprešićki dotepenec koji je skontao da je Split najlipši grad na svitu i okolici. U zavičaju ga pamte po dobrim igrama za žuto-plavog „Diva iz predgrađa“ i prekrasnom glasu. Način na koji se unosio u pjesmu mnoge je znao dirnuti do suza. A njemu

Kada postoji realan problem u mom životu, prvo ga pokušavam sam riješiti. Onda, ako ne mogu, savjetujem se s ljudima oko sebe. Isus dolazi, možda, kada i ta opcija propadne. Isus je moj prijatelj koji je svoj život dao za mene. Uvijek i u svemu se mogu osloniti na njega.

Živjeti s Kristom znači živjeti život punim plućima. Isus me poziva da donosim mnogo roda. Pita me koji su plodovi mojih misli, riječi i dijela? Nerado priznajem da i nisu neki, da su često nejestivi i prazni. I podsjeća me: Bez mene ne možeš učiniti ništa. Tek kad s Kristom

Dobar GPS si u mene ugradio kako bih uvijek znao gdje si ti, a gdje sam ja. Nemiran sam, zabrinut za sve i svašta, dakle udaljujem se od tebe. Mir dolazi iz susreta s Kristom. Kriste, želim uvijek biti svjestan tvoje blizine.

Otac i Isus kucaju na moja vrata. Žele se nastaniti u mome domu, živjeti u mojoj obitelji, biti pod istim krovom. Isus želi biti prisutan i želi sudjelovati u svim razgovorima, planovima, kućanskim poslovima, igrama, odmorima. I ja želim isto to.

„Ja sam Put i Istina i Život.“ Vjera u Isusa vodi me putem života, vjerujući i slušajući Njegove riječi slijedim Ga k Ocu, jer kao što je rekao: „Tko vjeruje u mene, činit će djela koja ja činim; i veća će od njih činiti jer ja odlazim Ocu.“ Isus je

Čitajući današnje evanđelje, misli su mi najviše bile posvećene rečenici: „I što god zaištete u moje ime, učinit ću, da se proslavi Otac u Sinu. Ako me što zaištete u moje ime, učinit ću.“ To je vjerojatno zato što sam u nekoliko navrata svjedočila kako neki mole samo kad im

„Nek se ne uznemiruje srce vaše.“ jedna je od rečenica današnjeg evanđelja. Isusove riječi daju mi mir i sigurnost, On svojim riječima garantira put do Oca. Njegove riječi otklanjaju sve moje strahove, uz Njega nema mjesta strahu.

Iva je vedra, simpatična, odlučna studentica medicine. Redovito sudjeluje na nedjeljnim svetim misama gdje kroz nedjeljna čitanja, rado, vrlo razgovjetno i zdušno u crkvi sv. Vinka, u Zagrebu, naviješta Riječ Božju. - Marija Perčić

„Tko prima Onoga kojega ja šaljem, mene prima.“ Pomisao da je Isus prao noge svojim učenicima nekad mi je bilo nejasno i čudno, zašto On, Božji poslanik pere noge učenicima. Danas znam da je to čin kojim Isus pokazuje svima nama kako ljubiti svoje bližnje, samim time ljubiti i Oca.

„ Ja i Otac smo jedno.“ Slušanje Isusove riječi ulijeva mi snagu, nadu i radost. Znam da slušajući Njega zapravo slušam Oca. Kao što su Otac i On u jednom, tako smo mi u jedno s Njim. Isus je naša neraskidiva poveznica s Ocem koja nas vodi k Njemu u

„Pastir dobri život svoj polaže za ovce.“ U mom životu, koliko god da mi je bilo teško, On me nikada nije napustio. I kad bi zalutala On bi me vratio na pravi put, kao što svaki dobri pastir svoju zalutalu ovcu vraća stadu. Nastojim ne lutati, ali ponekad je to

„On ovce svoje zove imenom pa ih izvodi.“ Osjećaš li ovu ljubav? Pruži ruku povjerenja Isusu i pođi s njime na put. „Za tuđincem, dakako, ne idu, već bježe od njega jer tuđinčeva glasa ne poznaju.“ Bježim li ja od glasa oholosti, srditosti i lijenosti? U trenucima napasti dođi Meni

„Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa. Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.“ U kojim se trenucima života oslanjam na tijelo? Dopuštam li riječi Božjoj da prodre u moje dubine i mijenja me ili imam izvanjski štit, štit tijela koji se grčevito bori protiv

„Tko jede moje tijelo i pije moju krv, u meni ostaje i ja u njemu.“

Tin Barić, za prijatelje Bara. Nogometni vitez koji brani boje NK Zagreba i gaji nepresušnu ljubav prema tom sportu. Diplomirao je geologiju, ali živi za sport. Kuhinja mu isto nije neistražen teritorij. Odlično se snalazi i bira samo najbolje namirnice za oporavak od svakodnevnih treninga, ali najveću glad osjeća prema duhovnim

„Ja sam kruh živi koji je s neba sišao. Tko bude jeo od ovoga kruha, živjet će uvijeke.“ Kakav je stav moga srca kada primam euharistiju, je li euharistija središte moga života, osjećam li sjedinjenje s Kristom? Slika moga odnosa s Bogom, s drugim ljudima, odnosa prema životu očituje se

Jesam li ja u potrazi za stalnim dokazima, znamenjima i čudima od Isusa? Pitam li se poput mnoštva naroda: „Kakvo ti znamenje činiš da vidimo pa da ti vjerujemo? Koje je tvoje djelo?“ Zaista, koliko mi je potrebno da povjerujem? Gledam Isusa kako mi govori „Ja sam kruh života. Tko

Gdje je moje srce? Na šta su usmjerene moje misli, djela svakodnevice? Svakodnevne brige, želja za uspjehom, priznanja drugih ljudi. Zagledan u ovozemaljski svijet. U tišini komadić po komadić moga srca izvlači iz Kristova naručja. „Radite, ali ne za hranu propadljivu, nego za hranu koja ostaje za život vječni: nju

Krist je među nama! Uvijek i svugdje, čak i onda kada Ga je našim očima uskraćno prepoznati, čak i kada na trenutak izgubimo nadu i kada smo zbunjeni, kada ne razumijemo patnju kroz koju prolazimo i kada nam Euharistija nedostaje više nego ikada, on je s nama i čeka. Čeka

„K'o Isusove ribice“ poklik je koji često čujem u mojoj Hercegovini. Kod nas zapravo predstavlja zadivljenost domaćicom koja ograničenu količinu hrane raspoređuje tako da nikome ne ponedostane. Ali zapravo, to što je hrane doteklo nije nikakav manevar domaćice, nego obilje Božje milosti. Tako sam i sama jednom prilikom pripremala ručak

Ovo je jako dobar podsjetnik da sva milost i svi darovi dolaze isključivo od Boga djelovanjem Duha Svetoga, a mi smo samo medij. Ponekad se dogodi da bilo sebe, bilo drugoga uzdignemo na razinu božanstva zaboravljajući da smo samo posrednici u širenju Božje riječi. Ivan ovdje ne govori o Isusu

Nekako, kad ti neka osoba toliko znači, teško je to opisati riječima, ali pokušat ću. Nada je u moj život ušla prije 5 godina, sasvim slučajno. Ali odmah sam prepoznala koliko je divna osoba. Ono čemu se jako divim jest njezina upornost. Studira mađarski i fonetiku na Filozofskom fakultetu i

Koliko sam samo puta u životu odgađala ispovijed jer nisam bila spremna suočiti se s vlastitim grijesima. Nekako uvijek zapnem u tome da ću otići onda kada već budem na dobrom putu da se oslobodim od ponavljanja tog grijeha, jednostavno se teško mirim s time prvo da sam uopće učinila

Iako je Nikodem vjerovao u Boga, bio je čovjek od razuma i tragao za logikom, a ono što mu Isus govori ne uklapa se u njegovu logiku, neshvatljivo mu je. On pokušava sveobuhvatnog Boga provući kroz ograničeno ljudsko shvaćanje. Ta snažna potreba za razumijevanjem i mene je često znala baciti

Nikodem je bio na glasu kao ugledan Židov, štoviše bio je učitelj, farizej, član vijeća, no njegovo shvaćanje Božjeg zakona bilo je površno. Za njega zakon kao da je bio sam sebi svrhom i to mu se činilo dovoljno. On prepoznaje Isusa kao Božjeg čovjeka, ali ne razumije njegovo poslanje

Vrijeme je već da izađem iz groba. Zove me svježina raspjevanoga jutra. Zove me krasna svjetlost što dopire izvana. Ako sam mogao umrijeti s Kristom, zar da ne živim zajedno s njime? Bilo bi lakše ostati u grobu, sam u svojoj tami. Nekad se činilo da je teško umrijeti. No

Volim te ptico nebeska. Samo pjevaj, da ti čujem glas. Sad više, sad niže, pa se i ti druga ubaci. Sad sporo, sad brzo, nek se harmonije slažu! Pohiti k meni sunčana zrako, da mi bude toplo u tom uskrsnom vrtu. Pokaži se cvijete bijel, i navijesti mi svetu novost

Bezgranična je praznina u meni kada pokušam zaboraviti što je Isus učinio za mene. Pokušavam nešto, zbrajam sitne radosti, ali ipak mi je jasno da nema tamo trajnog života. I onda me on pita ono čega se i bojim: “Kako si?” Tako mirno i tako jednostavno. A što da mu

Vaš ovotjedni nadničar Ante Pilipović, još poznat kao Pili, je prije svega čovjek vjere ili još preciznije čovjek opipljive vjere. Časoslov, himni, slike, tamjan, pjevanje, sve opipljivo što odražava ljepotu Crkve njegova su svakodnevnica. Ljubitelj je tradicije, a ipak ne tradicionalist. Ante je jedan od rijetkih ljudi koji ima razvijen

Dok apostoli rasplamsani tajnom radošću polako i ushićeno napipavaju o čemu se tu radi ovih dana, eto Isusa među njima! O kako li je njegov pojavak prožeo njihova bića, da su neizrecivo uzdisali! A on tako blag i nježan, pozdravlja ih i hrabri, dokazuje potanko svaki korak svoje prisutnosti preduhitrujući

Novost je već na snazi, učenici slute i više ne niječu da se ona događa. Primjećuju da su svi to doživjeli, skupljaju se zajedno, sada više ne iz straha, nego iz zajedničkog iskustva novoga života.Njihova srca gore nadom, neuništivom, ma koliko zbunjeni bili, da su već spremni i ono što

O Marijo! Tako si lijepa sva zaplakana! Trebalo bi skupiti tvoje suze kao dragulje. Nema u tebi ni kapi gorčine. Tako si blaga i nevina! Tvoje suzno oko se najednom podiže da zaviri u grob. Odakle ti snaga, o Marijo? Odakle ti slutnja, tako stvarna i tako sretna, da nije

Zar bi najveća radost moga srca mogla biti stvarnost koju bih mogao živjeti? Zar je ipak Isus pobijedio i smrt, koju još nitko nije pobijedio? To je ta čudna mješavina straha i radosti kad žene ugledaše prazan grob. Otvara se novi svijet, novi život. Život, koji bih u svojoj slabosti

Ljubav je pobijedila! Srce ne može primiti. Razum ne može shvatiti. Nemoguće je do kraja zahvaliti. Nitko i ništa više nije isto.   “Sada spoznajem djelomično, a tada ću spoznati savršeno, kao što sam i spoznat! A sada: ostaju vjera, ufanje i ljubav – to troje – ali najveća je

“Nije ovdje!” Isuse, tražim te u drugima, ali ne razumijem Isuse, tražim te u sebi, ali vidim samo sebe Isuse, tražim te u vjetru, ali me samo propuše Isuse, tražim te u pjesmama, ali ne čujem Gospodine, pomozi mi da prihvaćam druge, da shvatim koliko sam nemoćna bez Tebe, da

“Evo čovjeka!” Čovjek koji ponizno vrši volju Očevu Čovjek koji neizmjerno ljubi svoju majku Čovjek koji živi Istinu bez obzira na teškoće Čovjek koji oprašta Čovjek koji ljubi beskompromisno Čovjek koji je istinski prijatelj Čovjek koji svoje darove koristi na dobro drugih Čovjek koji trpi pogrde za druge Čovjek koji

Đurđica je duša slavonska. Puno i predano radi, a podjednako vješto barata puškom i tamburicom. Excel tablicama još bolje. Zna Đurđica da se ljubav treba iskazivati više u djelima nego riječima, stoga prođe 1107.52 km zračne linije da bi s tobom provela tjedan dana, sjedi u čekaonici cijelu večer dok

Ljubav i služenje On savršen je ljubio nas nesavršene i to do kraja. On Bog je služio nama ljudima. I kaže: “Primjer sam vam dao da i vi činite kao što ja vama učinih” Ljubav, služenje, poniznost... Što mislim, a što živim od toga? Milost Tvoju molim Gospodine da ustrajnije

»Gdje hoćeš da ti pripravimo te blaguješ pashu?« Isuse, što mogu učiniti za Tebe? Želiš li moje ruke - koristi ih. Trebaš li moje noge - vodi me. Želiš biti dio mojih misli - upravljaj njima. Trebaš moj razum - postani njegovo središte. Želiš dio moga srca - ispuni ga

“Isus… potresen u duhu” Približava se - izdaja bližnjega, muka... Iako Bog, kao čovjeku mu je teško, zna što ga čeka. Ali opet je s prijateljima. Iako je sam potresen, bodri ih i priprema ih za ono što slijedi. Hvala Isuse što si kroz čovještvo iskusio izdaju i što kroz

“I sva se kuća napuni mirisom pomasti” U toj kući bilo je mnogo više od mirisa najfinije pomasti. Prijateljstvo, ljubav, zajedništvo, radost, … bez izvanrednog, bez čuda - samo ljudi koje je posjetio poseban prijatelj. Isuse, pouči me kako da Te i ja primim u svoj dom kao Lazar, da

Reče Gospodin: „Vrijeme je moje blizu“ i predade se na križ. I Umrije da bi mnogi živjeli.

Ti Gospodine umrije za mnoge, no mnogi se po tebi skupiše u jedno, u Crkvu Božju.

I opet digoše kamenje, na tebe Gospodine. Isus uzvrati kamenom, bijahu to djela Gospodnja.

Isuse upoznaj nas sa svojim Ocem, kao što ga ti poznaješ, da usklikta naše srce kao u Abrahama kad dođe tvoj dan.

Isuse, progovori nama koji vjerujemo, da ostanemo u tvojoj riječi, i da budemo slobodna srca od grijeha.

Oče, Isusa si poslao na ovaj svijet, i nisi ga ostavio sama. Molim te ne ispuštaj nas iz svojih Očinskih ruku.

Nitko ne baciše prvi kamen na grešnu ženu, Gospodin je bacio kamen prvi, kamen ljubavi

„Ja sam uskrsnuće i život.“ Od ovog teksta trnci prolaze kroz tijelo. Događa se toliko velikih stvari . Isus oživljava Lazara iz mrtvih. Prekrasno je koliko njegove sestre vjeruju, toliko imaju povjerenja u Gospodina. Čitavo vrijeme osjećam koliko je ovdje emocija prisutno, koliko je snažna ljubav između njih. poseban dojam

„Zar Krist dolazi iz Galileje?“ Nevjerojatno je i pomalo smiješno iz današnje perspektive promatrati kako su farizeji i pismoznanci bili u zabludi čitajući Pismo od riječi do riječi, shavćajući sve doslovno. Ipak, mogu reći da se to i danas vidi, posebice u tome kada smo spremni tako brzo donijeti sud

„Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.“ Isus izgovara misteriozne riječi, Židovi uopće ne razumiju što im govori. Ipak, osjećaju da je on za njih opasnost. Takvi smo mi ljudi, bojimo se nepoznatog, svake promjene u našem životu. Imam dojam da ponekad i mi s

Tijekom ovoga tjedna jedna draga i mlada djevojka s nama je dijelila svoja razmišljanja i molitve. Natalija Oreč studentica je rehabilitacije na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu, a svoju duhovnost izgrađivala je godinama u bratstvu Franjevačke mladeži Leopolda Bogdana Mandića u Dubravi. Naša draga framašica i sestra u Kristu vrlo je odgovorna prema

„Vaš je tužitelj Mojsije u koga se vi uzdate.“ Isus ovdje tako snažno potresa svojim riječima. Zaista ne mogu ostati ravnodušna na ove opominjuće Spasiteljeve riječi. Dobro su primjenjive i danas- kratkotrajno se naslađujemo različitim ugodama ovog svijeta, idemo s cvijeta na cvijet. Nemirni smo i stalno ražimo neki novi

„Evo začet ćeš i roditi sina.“ Čitajući Evanđelje, posebno mi je zazvonila rečenica „Tta Bogu ništa nije nemoguće.“ Oni koji me poznaju, znaju da mi ona bdije na ploči u sobi. Gledam u nju svaki dan. Nekkaomi je posebno prirasla srcu i doista ima veliku snagu u sebi. Svi smo

„Čovjek odmah ozdravi.“ Ne umara se Isus od svojih čuda. Osjetila sam nebrojeno putada me pita želim li ozdraviti. Posramljeno mogu priznati da je njegova želja da mi pomogne često jača od moje. Dogodi se da svojim životnim izborima dospijemo u kaljužu iz koje se ne znamo (ponekad i ne

„Idi, sin tvoj živi!“ Ttako je snažna i moćna ta rečenica. Isus ponovno čini čudo, brine se za svoj narod. U njegovim riječima tako često i sama pronalazim utjehu, brigu i lijek. Ovdje mi se nameće jedno važno promišljanje vezano uz rečenicu: „ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“.

Gospodine i ja sam često farizej i mislim da Te vidim, mislim da znam što treba učiniti, a onda mi je opet teško prihvatiti Tvoj put koji mi daješ. Otvori i meni oči da Ti i ja u teškim situacijama reče „Vjerujem, Gospodine!“ i prihvatim put koji mi daješ i