Novost je već na snazi, učenici slute i više ne niječu da se ona događa. Primjećuju da su svi to doživjeli, skupljaju se zajedno, sada više ne iz straha, nego iz zajedničkog iskustva novoga života.Njihova srca gore nadom, neuništivom, ma koliko zbunjeni bili, da su već spremni i ono što zamisliti ne mogu, prihvatiti kao najveću stvarnost. Da je živ!
Novi miris je u zraku. Neka čudna lakoća. Osjeća se svježina uskrsnog jutra.Zaigranost uskrsne radosti. Isus je nositelj te zaigranosti. Te djetinje igre koja raznježuje srce i otvara ga. Ovo je vrijeme nježnosti i dobrohotnosti. I obuze učenike ono što još nisu upoznali da imaju u sebi, i nisu mu dali da ide dalje, nego – da večera s njima. Zar da se srce odupre uskrsnom poletu?! Ono je sada posebno sklono reći: Ma neka bude! Neka se živi! I život se očitova!
