„Idi, sin tvoj živi!“
Ttako je snažna i moćna ta rečenica. Isus ponovno čini čudo, brine se za svoj narod. U njegovim riječima tako često i sama pronalazim utjehu, brigu i lijek. Ovdje mi se nameće jedno važno promišljanje vezano uz rečenicu: „ako ne vidite znamenja i čudesa, ne vjerujete!“. Čini mi se da Isus poput brižnog roditelja želi biti tu za ovog čovjeka, za tebe, za mene…ali, što mi činimo? Tako se malo puzdajemo u njega. Uvijek želimo neki novi dokaz. Isuse, oprosti mi što ponekad molitvom pokušavam kupiti tvoje blagoslove umjesto da se pouzdam u količinu tvoje ljubavi koju mi besplatno daješ na kušanje. Oprosti što u malovjerju trgujem s tobom zaboravljajući da sam tvoja kćer koja živi jer si ti to želio.oprosti mi što stalno u nečemu tražim dokaz i neizmjerno ti hvala što si na moju slabost odgovorio ostavivši mi Euharistiju kao vječni podsjetnik bezuvjetne ljubavi.
