„Ja sam uskrsnuće i život.“
Od ovog teksta trnci prolaze kroz tijelo. Događa se toliko velikih stvari . Isus oživljava Lazara iz mrtvih. Prekrasno je koliko njegove sestre vjeruju, toliko imaju povjerenja u Gospodina. Čitavo vrijeme osjećam koliko je ovdje emocija prisutno, koliko je snažna ljubav između njih. poseban dojam ostavlja činjenica da je Isus zaplakao. Naš Bog je zaplakao, i to radi čovjeka, baš radi jednog od nas. Ne mogu se ne osjetiti bliže Bogu nakon tih riječi. Zaista izaziva toplinu oko srca misao da je Krist ovdje uzeo toliko ljudsih obilježja, a među njima i ranjivost. U tom plamenu emocija izrekao je i jedno za nas jako važno obećaje – da nećemo nikada umrijeti ako vjerujemo u njega. Mislim da za čovječanstvo nema bitnije poruke. Isus je ovdje i tebe i mene priznao svojim. Rekla bih ekvivalentno ljudskom „volim te“, ali i ti i ja znamo da je neizmjerno više od tog.
