Ispred vas stoji jedna sitna mlada žena, prekrasnog lica i beskrajnog osmijeha. Njena radost i živost vas odmah na prvu zaraze i nije potrebno puno vremena da je zavolite. Ali Lara, volim je zvat moj Lara, u svojim dubinama krije i njeguje tolike blagosti i kreposti. Nisam još upoznala osobu koja toliko dobra vidi u drugima, ali ne onako površno nego razborito. Ona uvijek preza da ne baci kamen osude na drugoga, već da ga pomiluje razumijevanjem te riječima nade i utjehe. Ponekad se pitam kako je moguće da netko tako lako Boga vidi u svima i svemu. Odlučna, domišljata i predana – čega god se dotakne, ona se predaje i daje svoj maksimum sa dozom autentične kreativnosti. Pa tako kad je nešto zamolite ili upitate za savjet, ona se pretvara u uho i kreće u akciju. Iako kaže da joj je žao što se ne bavi umjetnošću, ja vjerujem da Bog preko nje crta, oblikuje i slaže, kako njen tako i život ljudi oko nje. O njenoj ljupkosti i ženstvenosti bih mogla pričati danima. Pravi je primjer kako bi se jedna mlada djevojka trebala ponašati, nositi i brinuti o sebi. Ali ne brine ona tako ljupko samo o sebi, već o svima koji su joj bliski i srcu dragi. Zato će za svoje prijateljice, dečka, brata, kolege spremati kolače do kasno u noć, iako se ustaje u šest. Na porti fakulteta ostaviti posebnu vrećicu za dobro jutro, sa domaćim buhtlama i porukom nade. Otvoriti vam vrata svog stana kad nemate gdje prespavati i pobrinuti se da ste siti i napojeni. Poslati vam poruku “Dobro jutro srećice, sretno na ispitu.” Ona će vam vratiti vjeru u ljude i prijateljstva. Ali ponajprije pokazati što znači “ljubiti svoga bližnjega kao sebe samoga” u svoj svojoj punini i herojstvu. Zahvalna na mojoj Lari i našem prijateljstvu preko kojeg Gospodin djeluje tako blago, životno i s puno Ljubavi.
