Mirna, osoba koja uvijek zna nekoga prije svih, ljepilo u društvu, poveznica mnogih ljudi, mnogi ju znaju, a kako i neće kada je godinama bila u Frami. Ona je cijeli život u vjeri, blizu Bogu. Rekla bih da ju je On pozvao da od malih nogu hoda s Njim i djeluje u svijetu. Dao joj je za to dar mudrosti da može razlučivati pravo od krivog, dar razuma da to može i argumentirati, ali i razumjeti Riječ koju čita, dar savjeta da uvijek nađe pravu riječ za one kojima je potrebna, dao joj je jakost da kroz cijeli svoj život nosi križeve i ne gubi vjeru, dar znanja da osobu upozna do kraja i nastoji ukazati na njene vrline, pobožnosti da uvijek slavi Boga i raduje se Euharistiji i dar straha Božjega da jednostavno vjeruje u Boga koji je ljubav i iskreno se kaje kada tu istu povrijedi. A tko je Mirna meni? Prvo je bila prijateljica s faksa, ali onda je Bog odlučio umiješati prste. Objema je život priuštio teške trenutke i razne borbe koje ne bismo mogle iznijeti bez pomoći. Tako smo jedna drugoj postale više od prijateljica. Nosile smo jedna drugu kao sestre. Osim što mi je bila utjeha, pronašla je u meni talente i potisnuti glas koje je izvukla van. Poticala me, i još uvijek, potiče na rast. Ono što nju raduje je uvijek bilo i bit će davanje sebe i svog truda za drugoga. Tako je pronašla i svoju kreativnost u kuhanju, pisanju, pjevanju, sviranju obitelji i prijateljima. Pamti sitnice koje život znače pa tako mene razveseli kada mi pod prozor donese desert u čaši (s karamelom) ili mi se snimi kako pjeva u autu, ili mi napiše molitvu koja riječima opisuje moju dušu. Oduvijek je tražila radost u malim stvarima u životu i po njenom primjeru sam ja počela shvaćati što to znači. Također, njena ljubav prema ljudima je dobila konkretan poziv- studentica je 5. godine medicine. Nema ona puno želja, jednostavna je, malo treba da bude ispunjena pa tako ima tu jednu veliku želju – osnovati obitelj i dati cijelu sebe u nju.