Čitam, neumorno čitam, i pitam se „ Pa ako stvarno sve što zatražim, On će mi dati, kako je moguće da su tolike moje molitve i molitve drugih neuslišane?!“ Osjećam da mi fali dio slagalice, čitam i dalje, tražim ga, a onda… „Dosad niste ništa iskali u moje ime.“ I stvarno, koliko mojih molitvi „ode u vjetar“ jer ne molim u slobodi od sebe same. Molim, često znajući točno kakav ishod želim i ostajući slijepa za sve druge opcije. Pitam se, kako bi Isusova molitva u Getsemaniju izgledala da je bio otvoren samo za Njegov potvrdni odgovor i da je otklonio tu čašu od Njega. U potpunoj vjeri i čistoj ljubavi, neizbježna je sloboda. U slobodi, svako je iskanje uslišeno jer ako vjerujem da me ljubi i brine za mene, znam i da On vidi puno širu sliku nego što je vidim ja za sebe…
