„Vrebali su da ga uhvate, ali još nije bio došao njegov čas.“

Isus izgovara misteriozne riječi, Židovi uopće ne razumiju što im govori. Ipak, osjećaju da je on za njih opasnost. Takvi smo mi ljudi, bojimo se nepoznatog, svake promjene u našem životu. Imam dojam da ponekad i mi s Bogom „igramo skrivača“. On nam jasno govori kao što ovjde govori Židovima, ali ne nailazi na razumijevanje, na plodno tlo. Slično se i nama događa kad se začahurimo u svojim idejama, sigurnostima i zabludama, u svojoj komfort-zoni.a na vanjskom omotaču vrišti „ne diraj me“. I takvi jadni začahureni očekujemo da Bog sam intervenira. Donosimo vlastite sudove, postajemo okrutni Židovi prema Isusu. Čitajući ovo Evanđelje, ne može se ne javiti čuđenje prema tim ishitrenim zaključcima Židova. Pitam se, kojim svojim djelima i ja osudim ljude kada donesem tako okrutan sudi vrebam riječima na drugoga ne gledajući ga kao voljeno Božje biće?