Krist je među nama! Uvijek i svugdje, čak i onda kada Ga je našim očima uskraćno prepoznati, čak i kada na trenutak izgubimo nadu i kada smo zbunjeni, kada ne razumijemo patnju kroz koju prolazimo i kada nam Euharistija nedostaje više nego ikada, on je s nama i čeka. Čeka da ga prepoznamo u zajedništvu molitve, u pomoći staroj susjedi, u bivanju jedni za druge sada kada je to potrebnije nego ikada. On nam se objavljuje u ovoj patnji kroz koju prolazimo, a na nama je da osluškujemo u tišini što nam to tumači i molimo da nam se otvore srca da primimo Njegovu riječ. Je li moguće da Ga sada, kada ne možemo u sebe primiti Njegovo tijelo, u lomljenju kruha prepoznajemo kako nikada dosad nismo? Kolika li će to samo radost biti kada ponovno dobijmo priliku da Ga primimo u svoje Krista gladno tijelo!
