„Čovjek odmah ozdravi.“
Ne umara se Isus od svojih čuda. Osjetila sam nebrojeno putada me pita želim li ozdraviti. Posramljeno mogu priznati da je njegova želja da mi pomogne često jača od moje. Dogodi se da svojim životnim izborima dospijemo u kaljužu iz koje se ne znamo (ponekad i ne želimo) izvaditi. Pitam se koliko puta je on strpljivo čekao pred vratima moga srca da barem malo omekša. Ono što me u današnjem Evanđelju oduševljava jest to kako Isus prilazi ostavljenom čovjeku. U svijetu gdje smo potrebni samo kao smo korisni, svi trebamo nekoga tko će nadahnut Kristom želejti pružiti ruku, „odraditi subotu“, otkinuti od svojih sebičnih potreba. U meni se na te riječi rađa posebna radost jer ih vidim kao priliku i poticaj da služim ostavljenima i nemoćnima. Svatko od nas je pozvan da po djelima milosrđa prepozna lice Krista patnika. Uvjerena sam da on u pogledu svakog potrebitog čeka da nas ozdravi.
