Ana je jedna od onih djevojaka koja je pritajna i samozatajna, ali u njezinoj prisutnosti vas obavije neopisiva radost i toplina! Jednostavna djevojka koja vam spontanim osmijehom potvrđuje da je svaka njena riječ iskrena i dolazi iz srca, da vam želi dobro. Uvijek daje cijelu sebe u sve zadatke, susrete
Za oko mi je posebno zapela Isusova misao: ,,Komu se malo oprašta malo ljubi”. Moram reći da mi je odmah laknulo jer sam u (ne)prilici da mi Isus mora neprestano opraštati. Samo se radi o tome koristim li ja taj milosni dar pokajanja koji me čini uvijek novom i slobodnijom.
Ovo evanđelje na mene djeluje posebno oslobađajuće u pogledu ljudskih obzira. Isus mi govori: ,,Selo će uvijek nešto reći! Svijetu nisi nikad dovoljno dobra’’. Zato je bitno da idem za Onim koji mi može reći “tko sam uistinu ja”. Ako budem slušala selo, loše mi se piše jer je On
Ma što to Isus ima dati onima “koje posebno ljubi”, onima koje naziva ljubljenim učenicima? Jesam li i ja među njima? Isus mi jasno govori: Evo ti majke. Evo ti One koja će te oblikovati. Evo one koja je i mene odgajala. Gospo, dobro znam da mi Isus daje
Uzvišenje križa. Ma kako to da križ i uzvišenje mogu ići zajedno? Mora da se Gospodin nešto šalio. Onda se sjetim svoga života i shvatim kako me moj križ drži budnom da ne pođem u svoju ravnu utabanu stazu koja bi me odvela ravno u propast. Križ me često ponizi
Opraštati. Zvuči lijepo, zvuči plodonosno, donosi radost i mir. No, što kada ne mogu oprostiti? Kada me nešto toliko povrijedilo da se ne mogu izvući iz toga stanja i prijeći u stanje oprosta? Onda pogledam Isusa na križu. Raspelo nam tako mnogo govori. Volim ga promatrati u tišini. Trojedini Bog
Današnje Isusove riječi u Evanđelju zvuče kao opomena izrečena u ljubavi. ‘’Što me zovete: »Gospodine, Gospodine!«, a ne činite što zapovijedam?’’ Koliko puta dolazim pred Gospodina, tražeći sve i svašta, a da nisam činila što mi je zapovjeđeno. Kada Isusa pitaju koja je najvažnija zapovijed, on kaže dobro poznatu zapovijed
Moja draga prijateljica ušla je u moj život još u našim ranim školskim danima. Vjerojatno tada nismo ni slutile da će naši životi do danas biti ovako spojeni, no Bogu hvala na tome što jesu. Tko god je upoznao Marijanu, onda zna da je ona netko tko je uvijek spreman
U današnjem evanđelju čini mi se kao da Isus mijenja ton kojim govori. Prokazuje mi moju sljepoću, tvrdoću moga srca. I pita me, kako ti tako malena misliš voditi brata ili sestru svoju bliže Meni, a nisi svoje srce očistila? Isusa ne zanima onaj drugi, Isus ne želi čuti što
Čitajući Lukino današnje Evanđelje, pitam se: ma tko će to u Nebo? Zar moram biti siromašna, nesretna, uplakana, gladna ovdje na Zemlji kako bi se domogla Neba? I ne mogu reći da u potpunosti razumijem Isusa. Upada mi u oči ovo što Isus nabraja ‘’blago vama’’, očito da On misli
Ne čini drugome ono što ne želiš da drugi čine tebi. Živim li po ovome? Ili nastojim da moje činjenje bude sakriveno, neprimjetno, osobito ako je zlonamjerno. A činjenje onog drugoga prema meni, osobito ako ga shvatim zlonamjernim, vičem li to s krovova? Osjećam li se ugroženom, izdanom, prevarenom? Itekako.
Uvijek kada čitam odlomke Evanđelja o Marijinoj trudnoći, o zarukama s Josipom i naposljetku o Svetoj Obitelji – srce posebno zaigra. Znati kako je naš Bog došao upravo u obitelj, kako je uzeo ljudsko obličje i kako je došao kao malena beba jedno je veliko čudo. Čudo je zapravo malena
Čitajući ovo Evanđelje ne mogu se ne upitati: tko sam ja u ovom odlomku? Jesam li ja jedna od farizeja i pismoznanaca ili sam čovjek s usahlom rukom? Optužujem li ja Isusa i tražim li mu zamjerke jer ne čini po mome, ili kao ovaj čovjek s usahlom rukom mudro
Svi smo u životu bili s obje strane loše opomene. Nekada zna biti pogrešna, zlonamjerna, dana u pogrešno vrijeme, izrečena tako da kod osobe pobudi bijes i želju da učini upravo suprotno… Isus kaže da opominjemo nasamo a mi jedva čekamo da osoba sagriješi kako bi ju opomenuli pred što
Isus danas u Evanđelju naglašava da je važan kontekst u kojem nešto činimo. Nikada nam neka Božja zapovijed nije na štetu. Svaki Božji zakon služi da nam pomogne da naučimo voljeti one oko sebe, a ne da nam u tome odmogne. Ako u nedjelju žurimo na posljednju Misu dana i
Ako želimo novi život, potrebno se riješiti starih navika. Kako ćemo doznati kako izgleda radost života s Kristom ako ne odbacimo ono staro koje nas opterećuje, zagušuje i oduzima nam želju za životom. Znamo da nam neke stvari, djela, mjesta, osobe ne donose dobro, a ne mijenjamo se jer ne
Duje je neumorni radnik na njivi Božjoj koji sije sjeme Božje Riječi kad god i gdje god stigne. Neumorno privlači ljude Kristu još od prvih dana u studentskom domu na Savi. Obzirom da voli don Bosca evo jedan njegov citat koji me podsjeća na Duju: „Obećao sam Bogu da ću
Isus, Bog, „zamoli Šimuna da malo otisne od kraja“. Nije mu Šimun bio potreban, mogao je stajati na vodi i poučavati, i sam izvući ribe, ali želio je da Šimun sudjeluje, kao što je želio da pri hranjenju mnoštva umnoži dječakovu hranu, umjesto da ju stvori. Bog nas želi kao
Isus na početku Evanđelja ulazi u kuću Šimuna Ivanova, Petrovu kuću, i liječi mu punicu. Kako se tamo našao? Kada su se upoznali, zbližili su se i Isus je postao dobrodošao u Šimunov dom. Mogao je doći kod njega, kao u dom Marte, Marije i Lazara. Šimunovo povezivanje s Isusom
Jučer smo vidjeli kako su Isusovi ‘najbliži’ odbili Njega i ono što im pruža. Zato odlazi drugdje i tamo čini velike stvari. Isus u Kafarnaumskoj sinagogi izganja zloduhe, i to ne u ime nekog drugog već u svoje vlastito ime. Isus ima moć nad zlom. On je Bog. Mi ljudi
Isusa su oni koji ga najduže ‘poznaju’ odbili, čak i pokušali ubiti. Ne daju mu priliku da dokaže da je ono što o sebi govori u sinagogi istina jer im predrasude smetaju da rasude. I mi, iako nas uče da po plodovima prepoznajemo osobu, često predrasudama dajemo prvo mjesto. Osuđujemo
,,Ako, dakle, tko hoće ići za mnom, neka se odreće samog sebe, neka uzme svoj križ i neka me slijedi!" Toliko se puta uhvatim u napasti kako pokušavam pobjeći od zahtjevnosti i težine života, počevši od svakodnevnih životnih situacija, događaja i ljudi, uporno tražeći neki lakši put. Tako se često
Ovo se Evanđelje tako dobro uklapa u vrijeme u kojem danas živimo. Vremenu koje je puno kušnji, napasti i borbe za opstanak. Kod Ivana možemo vidjeti tu autentičnost, ustrajnost i nepokolebljivost, ali i toliku radost pri onome što govori pa čak i pod cijenu života jer je u dubini duše
Ova je prispodoba tako predivna, tako slikovita, tako poticajna. Čini mi se kako su ove mudre djevice marljivo, neumorno i tako radosno radile oko spasenja svojih duša i kako nisu dopuštale da prođe dan, a da one ne budu pripravne za susret s njihovim Zaručnikom. Nisu dopuštale da se njihove
Svakodnevno raditi na sebi i na vlastitoj nutrini nije nimalo lako. Ovo me Evanđelje potaknulo da razmišljam koliko se uistinu silovito borim za Božje Kraljevstvo u kojemu je svaki dan ključan i odlučujući. Kakve su tvoje borbe? Trudiš li se svakim novim danom biti bolji, nego što si to bio
Svakome je od nas drago čut kada nam najbliži govore lijepe stvari o nama; tada je lako biti zahvalan, nasmiješen, smiren i dobar. Tako se brzo naviknemo na te komplimente i vjerujem da nam se svima znalo dogoditi da se pomalo uzoholimo, dopuštajući da nam u srce uđu misli da
Propitkujući vlastitu savjest, mislila sam, moja su djela poprilično dobra; obavljam sve svoje vjerske dužnosti, od odlaska na misu, čitanja Biblije, moljenja Krunice, mislim si, pa stvarno sam dobra. ,,Postaje li tvoje srce uistinu otvorenije prema Bogu i bližnjemu s time što svakodnevno vršiš svoje kršćanske dužnosti?" - pitanje je
Čitajući ovo Evanđelje, pitala sam se kakve su Natanaelu misli prolazile kroz glavu kada mu je Filip rekao da su našli Isusa? Je li bio pomalo tužan jer ga on još uvijek nije 'susreo'? Ili je možda razmišljao o tome kako je on Isusu potpuno nebitan i zašto bi mu
Svakoga dana nam se na Svetoj Misi daruje živi Bog. Muka i smrt Spasitelja Isusa Krista na svakoj Svetoj Misi su iste i stvarne kao što bile prije dvije tisuće godina. Ono što nas čini dostojnima da pristupimo svetom oltaru je čisto i neokaljano srce. Sve što nas opterećuje, svaki
„Uvijek propovijedajte evanđelje, a ako je potrebno, koristite i riječi.“ (Sv. Franjo Asiški). Pročuo se glas o jednoj redovnici, koja je svojom pobožnošću i molitvom bila na glasu svetosti. Kako bi Sveti Otac papa to provjerio, poslao je mladog redovnika sv. Filipa Nerija da ispita te navode. Sveti Filip je
Što kad nas Bog upita: “A što si radio na zemlji?” Farizeji zakonoznanci su poznavali i pridržavali se tisuće zakona i propisa. No ipak jedan između tih zakona je bio najvažniji I najveći od svih. Unatoč tom poznavanju ja u ovom evanđelju vidim srce koje čezne za istinom. Farizej koji
Antonio Draganić dvadesetosmogodišnji je inženjer građevine koji radi i živi u Frankfurtu. Kao tipični mladić kojeg bi svaka majka za zeta poželjela, boluje od domoljubitisa koji uzrokuje visoka koncentracija hercegbosanskog dolomita u krvi te odrastanje u krajevima koji su 90tih godina bili prva crta obrane Lijepe naše. Šalu na stranu,
Evanđelja koja čitamo ovaj tjedan me konstantno vraćaju na isto razmišljanje, razmišljanje o talentima i čežnjama. Naša zanimanja su posljedica sposobnosti koje nam je Bog dao. Sav naš uspjeh, kreativnost, razboritost, razum, darovi su Duha Svetoga kojima obogaćuje naš život. Svatko od nas dobio je određenu zadaću u obitelji, mjestu
Svaki čovjek slijedi svoje čežnje, one pozive srca i mir, koji mu Duh Sveti daruje, kada donese neku odluku. Školujemo se, putujemo, istražujemo, upoznajemo nove ljude, krajeve i zemlje. Svakoga dana učimo nešto novo o sebi i o svijetu. No gdje je u cijeloj toj priči u našemu životu Bog,
Dobri Bog je u svojoj providnosti svakome čovjeku dao talente, snove i čežnje. Spoznati što Bog od nas želi i gdje nas na ovome svijetu treba, te spoznati Njega kao svoga Stvoritelja i Spasitelja najvažnija je stvar svakog čovjeka. Kako bismo to spoznali, koristimo dobivene talente s kojima priskrbljujemo “bogatstvo”.
“Stvoreni smo da Gospodina Boga svoga hvalimo, da mu služimo i tako spasimo dušu svoju, a ostale stvari na zemlji stvorene su radi nas, da nam budu od pomoći da postignemo svrhu za koju smo stvoreni.” Ovaj tekst duhovnih vježbi svetog Ignacija mi savršeno opisuje evanđelje, koje je Isus navijestio
Današnje nam Evanđelje govori o ozdravljenju opsjednute djevojke i živi je dokaz da vjerom možemo postići velike stvari. Onome koji vjeruje, mogu se dogoditi velike stvari kao nagrada za ustrajnost u vjeri tijekom iskušenja. Žena Kanaanka nije se obeshrabrila i pokolebala nakon što je Isus po drugi puta odbio njenu
Danas, na svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na Nebo slušamo Evanđelje o susretu Marije i rođakinje joj Elizabete. Elizabeta je jako voljela Mariju, nije ju samo ljubila, već ju je poštovala te priznavala svetom i uzvišenom. U Mariji je vidjela samog Isusa Krista i radost nije skrivala, već ju je
Kroz današnje nas Evanđelje Isus Krist podsjeća na nepovredivost i svetost sakramenta braka. Stupanjem u brak muškarac i žena postaju jedno tijelo i podređuju se jedno drugome kako bi zajedno dospjeli u Nebo. Isus nam govori da nije dopušteno otpustiti bračnog druga, jer izbor koji jednom donesemo, vrijedi za cijeli
Jednostavna i brižna duša koja je uvijek tu za druge. Znatiželjna i otvorena osoba koja voli spoznavati i razotkrivati nove stvari. Upoznale smo se na tečaju engleskog i tako je krenula naša pustolovina zvana prijateljstvo. U našem druženju šetnje Maksimirom postale su neizbježno mjesto dijeljenja životnih priča i dubljeg upoznavanja.
Kroz današnje nas Evanđelje Isus podsjeća na važnost beskrajnog praštanja svome bližnjemu iskreno i od srca. Čini se kao da smo navikli da nam Gospodin uslišava molitve, pa smo se uzoholili i postali sami sebi toliko važni, da nam je ispod časti oprostiti bratu. Ne možeš se umoriti praštajući i
U današnjem Evanđelju Isus nam skreće pozornost na važnost pomirenja s braćom i sestrama. Nebrojeno sam se puta našla u situaciji, kada mi je neopisivo teško bilo oprostiti i rođenoj sestri. Tada bih osjećala kako ne zaslužuje moj oprost i ispriku te da joj nisam dužna oprostiti nepravdu koju mi
Kroz prispodobu o izgubljenoj ovci, Isus nas danas podsjeća na neprocjenjivu vrijednost ljudskog života. Život koji nam je darovan, pozvani smo čuvati i štititi iznad svega. I ne samo vlastiti život, već i život najmanjih, onih koji se sami ne mogu zaštititi. Kroz glavu mi prolazi iskrivljeno poimanje života o
Mnogo puta uhvatim samu sebe kako sebično ljubim svoj život zanemarujući činjenicu da mi je darovan. Sve što imam i sve što jesam Gospodnjih je ruku djelo. Pšenično je zrno iz današnjeg čitanja, palo na zemlju i urodilo plodom ispunivši svrhu za koju je i stvoreno. I moj se život
“Ali kad spazi vjetar, poplaši se, počne tonuti...” Po nekoj definiciji strah je negativan osjećaj koji čovjek doživljava kad vidi opasnost. Strah je loš. Zbog straha je Petar počeo tonuti. Sv. Pavao piše:”Savršena ljubav izgoni strah!” U okviru toga teško mi je bilo shvatiti strah Božji. Što znači to? Bog
Prije godinu dana razgovarao sam s jednim kolegom s posla koji voli otići u prirodu. Rekao mi je da voli gledati drva jer ona samo rastu. Zrno gorušice brzo raste. Znao sam se uloviti u zamci da sam dobar. “Ne pijem, ne pušim, ne psujem...”-nadam se da niste nastavili stihove
“…. a tko izgubi život svoj poradi mene, naći će ga.” Kako kaže Sv.Augustin: “Onaj koji te stvorio zna i štoće s tobom!”. Bog me ljubi. Hoće mi sve najbolje u životu i još me stvorio pa me i najbolje razumije, a ja kažem:”Ne!” Znao sam u razgovoru s ljudima
„Dal' da odem na pivo il' na misu?“ bile su riječi mog dragog prijatelja izrečene nakon probe klape jednog ljetnog predvečerja. Ono što je uslijedilo primjer je uspješnog razlučivanja duhova i izabiranja što je u tom trenutku bilo više Ad Maiorem Dei Gloriam – svete mise (da se razumijemo, i
“Gospodine, dobro nam je ovdje biti.” Kad sam bio u Zagrebu puno sam vremena trošio pomažući drugima (u raznim volontiranjima, organizacijama). Kako sam uvijek bio u nekoj žurbi mama mi je jednom rekla:”Zemlja se i bez tebe okreće!” Zapravo se često u pomoći drugima skrivao moj ego, moja želja da
Na jednoj ispovijedi svećenik mi je savjetovao da se ne gledam kroz prizmu grijeha. S jedne strane zlo nas prvo tjera da se udaljimo od Boga, a onda tek slijedi prava laž. Laž da smo toliko daleko da povratka više nema. Laž da nam Bog neće oprostiti. Razgovarao sam jednom
"Ako slijepac slijepca vodi, obojica će u jamu pasti.” Jednom prilikom išli smo autobusom na neki nastup sa zborom. Sjeo sam do jedne prijateljice iz zbora koju nisam tad previše znao. Ipak, u svom stilu, udario sam ja po nekim “prezanimljivim” temama iz fizike i nakon par minuta shvatio da
Učenici su prestrašeni. Vjetar snažno udara i ljulja lađu, ali Isus ne zaustavlja vjetar nego prvo daje Petru da hoda po vodi. Vjetar i dalje snažno udara, ali je Petar postao “veći” od tog problema. Petar hoda po vodi. Sa 18 godina sam bio jako zaljubljen i skoro svaki dan
Nikad svijet nije bio napredniji, nikad bogatiji, a u isto vrijeme nikad nije imao niti toliko gladnih, niti toliko tužnih i zaboravljenih. Koliko god imali, znamo se naći u situaciji u kojoj nismo spremni s drugima podijeliti ono što imamo. Smatramo da je to naše ili da drugi to ne
Ivan je govorio istinu. Istinu koju nije lako čuti. Istinu koja ne ide niz dlaku onih koji ju trebaju čuti. Govorio je istinu koju je Isus nama donio. I zato što je tu istinu odlučio izreći, unatoč tome što je onaj protiv koga je išla bio moćniji od njega, njegov
Ponekad je teško pisati o bliskim prijateljima koji su već kao obitelj. Nema teksta dovoljno dugačkog koji bi mogao opisati što sve osjećaš, misliš i želiš onim najbližima. Tada, iz srca izviru one najjednostavnije, proste riječi iz kojih pršti cijeli spektar emocija. Tako je i s Anamariom. Radosna pričalica koju
Najteže je svjedočiti među svojima, tamo gdje te najbolje poznaju. Pomislivši o naviještanju Evanđelja, možda nam na pamet najčešće padnu misije. Otići daleko i ondje naviještati Njegovu riječ. Ali možda je čak i veći zadatak naviještati Njegovu riječ ovdje gdje smo poslani – u našim obiteljima ili na fakultetu. Teško
Plivamo istim morem. Ponekad se borimo s morskim strujama, a ponekad ih slijedimo. U istom moru nalaze se i dobre i loše ribe. Obje proživljavaju i radosti i tragedije i uspone i padove. Ipak, onaj koji ih ulovi, onaj koji odlučuje o njihovoj sudbini nakon boravka u moru, zna koja
Ima li boljeg opisa većine žena u vrijeme Uskrsa ili Božića od ovog opisa Marte zaokupljene spremanjem i nošenjem hrane i pića za stol? Ali, nije li Marta i odličan primjer ovog ubrzanog načina života u kojem teško pronalazim vremena stati? Još gore, teško pronalazim vremena pričati s Isusom. On
Zasijani smo u istom polju. Poslani smo na ovoj zemlji, u ovom okruženju donositi plodove. Dok se naš rast ne dovrši, teško je razabrati tko je u našem okruženju kukolj, a tko plod Božje sjetve. Ne sudimo jedni drugima, nego prepustimo taj sud Onome koji neće dopustiti da i jedan
Tijekom školovanja susrela sam se s brojim profesorima. Među njima nisam najviše cijenila one koji su najviše znali, nego one koji su najbolje razumijeli što ja mogu razumijeti i znali kako meni prenijeti znanje koje imaju. Tako i Isus, naš Učitelj, želi da mi razumijemo i u isto vrijeme zna
Ne razumijem se baš u financije, ali čini mi se da bi se ulaganja iz Isusovih prispodoba mogla nazvati visokorizičnima. Prodati sve što imam zbog mogućnosti da će me na nekoj nimalo posebnoj njivi dočekati blago koje sam tamo sakrila, mislim da bi me uhvatila velika tjeskoba da radim takvo
„I tko god hoće da među vama bude prvi, neka vam bude sluga.“ Oduvijek mi je bilo teško shvatiti i prihvatiti ovu rečenicu. Protivila se svemu onome što znam i poznajem u svijetu u kojem živim. Kada se natječem u nečemu uvijek moram dati sve od sebe i težiti tome
Prispodobu iz današnjeg evanđelja smo odmalena čuli mnogo puta, a čini mi se da nekad stvari koje smo toliko puta čuli ne shvaćamo dovoljno ozbiljno i relevantnima za naš život. Promišljajući o tome, nameće mi se pitanje kakvo tlo zapravo predstavljam za sjeme koje Krist sije. Voljela sam uvijek misliti
Pet velikih ljudi jednog malog SKACovog tima koji rade cijelu godinu u iščekivanju 72 sata. Pet posebnih i jedinstvenih tonova zelene boje koji upotpunjuju sliku projekta. Strukom različiti, ali jednaki u ljubavi prema drugima i Bogu koju svijetu pokazuju kroz služenje. Lidija, Zrinka, Maša, Hrvoje i Karlo, stavljajući svoje talente
Kada su djeca mala, oko 2,3 godine, dolaze u fazu u kojoj žele sve sama napraviti – sama se obući, sama jesti, sama se okupati… I ne žele prihvatiti da ona to još ne mogu sama, da im je potrebna pomoć. Tako i ja, često bauljam po svijetu kao dijete,
Ta činjenica da nas Isus uvijek naziva našim imenom stvara mi trnce. Samo zamislim kako On izgovara moje ime, i veliki val milosti prođe moje tijelo i dušu. Osjećam se tako malenom tada, jer ne mogu podnijeti i prihvatiti toliku Ljubav. Često zaboravim da On poznaje mene, moje morske dubine
„Tko je majka moja, tko li braća moja?“. Činilo mi se lako odgovoriti na ovo pitanje. Već dugo neke ljude s kojima me ne veže krv smatram svojom obitelji. Čak mi se činilo jasnim da smo svi mi u Crkvi međusobno braća i sestre. Pa čak i da sam sestra
Baš poput farizeja i ja od Isusa tražim znak, svakodnevno tražim znakove Njegove ljubavi koju očekujem u određenom obliku po svojim čežnjama i zamislima. Onda me strelovito pogodi spoznaja da je On bio i je svuda oko mene, a moje ga oko opako i preljubničko nije vidjelo. Moj Isuse, nedostaje
Današnje Evanđelje me potiče na razmišljanje o smrti i posljednjem sudu. Smrt je sastavni dio života i možda nekima nije najdraža tema za razmišljanje, ali smatram kako je korisno za svakoga od nas da si osvijestimo kako će i ona jednoga dana doći. Ne smatram da treba živjeti u strahu
Danas je u meni najviše odjeknula rečenica iz Evanđelja u kojoj su zapisane riječi proroka Izaije: „Ime Njegovo nada je narodima!“ Uistinu, Krist je sva moja nada, On je spokoj mojoj duši, On je moja snaga u slabostima i pomoć u nevoljama. On me nikada ne napušta i On me
Danas razmišljam o Isusovim Riječima: „ Milosrđe mi je milo, a ne žrtva.“ Sve žrtve, postovi i molitve koje činim nemaju smisla ako zatvaram oči pred bratom u potrebi te ne činim tjelesna i duhovna djela milosrđa. Prilikom iščitavanja ovog Evanđelja, kroz misli su mi odjeknuli stihovi iz psalma 51,
Ovo je Iva. Ivu sam upoznala prije nekoliko godina na Frami i Bogu hvala da jesam jer je uvelike utjecala na moj život, naravno u najpozitivnijem smislu. Za početak bih Vam htjela reći da je Iva sigurno najupornija i najvrijednija osoba koju sam ikad upoznala, osim toga je i pametna,
Svi se u određenom trenutku života nađemo u situaciji kada nam je svega previše, kada osjetimo kako više nemamo snage ni za jedan korak, kada se na nas svale sve brige svijeta i kada uistinu ne znamo kako dalje. Tada je zbilja teško vjerovati da sve što se događa ima
Današnje Evanđelje me potiče na razmišljanje o malenosti. Jesam li ja među malenima? Dobri Oče, dopusti da svaki dan odaberem biti malena, da uvijek osjećam snagu i istinitost Tvoje Riječi te da vjerujem kako je upravo Tvoja Riječ svjetiljka stazama našim.
Razmatrajući nad današnjim Evanđeljem, razmišljam o obraćenju. „Jao tebi!“, odjekuje ovaj Isusov usklik. Isus me svakoga dana poziva na obraćenje, zove me bliže sebi, a ja se često ne usudim zaroniti u dubine vjere jer je lakše ostati negdje na površini u svojoj udobnosti, nego zaviriti u unutrašnjost i mijenjati
Svaki put kada pročitam ovo Evanđelje u meni se probude pomiješani osjećaji jer Isus upućuje vrlo oštre riječi svojim apostolima tada, a meni danas. Govori mi da ako ne ostavim sve svoje, nisam Njega dostojna. Vjerujem da Isus zapravo želi reći kako se moram osloboditi svih okova i navezanosti na
Dragi Isuse, U svitanje zore, na plaži uz more sjedimo ti i ja. Bacajući kamenčiće radimo žabice na površini mora. Razgovaramo. Kako je lijepo kada dan započneš razgovorom sa mnom. Svetom misom, čitanjem Svete riječi ili molitvom. Sve je to dobro. S vremenom ćeš postajati sve plodnija zemlja u koju
Dragi Isuse, Želim ti zahvaliti na svetima dušama koji nas svakodnevno zagovaraju. One duše na nebu i danas živuće na zemlji. Ovaj svijet bi odavno propao da nema redovnika i redovnica koji ti služe u osami.Svojim poniznim molitvama i trpljenjem prikazuju zadovoljštinu za naše grijehe. Oni su napustili svijet, sve
Domagoj je kvartovsko dijete. Miran, staložen, neki bi jednostavno rekli da je „ščilan“. U razgovorima je odmjeren, uvažava tuđe mišljenje, ali uz jasno izricanje svog stava. Ne treba vam dugo da shvatite dubinu i širinu njegove opće kulture. Ipak, nije u svemu tako odmjeren. U nogometu je, na primjer, običan
Dragi Isuse, Nauči me blagoslivljati ljude. Oživi, Gopodine molitve blagoslova koje kao da su danas zaboravljene. Neka svaki dan otac, majka, muž, žena, sin, kćer, brat, sestra, djed, baka, prijatelj i kolega trče ususret jedni drugima prenoseći tvoja ohrabrenja i poruke.365 dana, ne boj se. Iskoristi mojjezik da tvoja blagoslovna
Dragi Isuse, Koliko često sam ja taj grad koji ne sluša tvojih riječi? Evo tražiš, prelijećeš visoke zidine mojega grada.Ti želiš doći, a ja odbijam tvoje napade. Ne želim sve svoje blago i muke predati. Ti ne odustaješ jer me vidiš dostojnog tvoje Ljubavi. Evo, dolazi dan kada ćeš me
Dragi Isuse, Ti budi moje ravnalo. Kada druge optužujem izravnaj me razumijevanjem i Ljubavi. Kada sebe optužujem u grešnimpadovima, izravnaj me svojim zagrljanjem i milosrdnim opraštanjem. Izravnaj me kada pomislim da sam netko ili neštojer Ti se oholima smiješ. Daj da mjerim živim srcem kao kralj Salomon u presudi o
Dragi Isuse, Dopuštam Ti, operi i iscijeli svojom krvlju i vodom moje grešne rane i navike. Ja ću se za to vrijeme sakriti u tvoj probodeni bok. Bolest i patnja su dalekozori kroz koje tebe pronalazimo. Hvala Ti što sada znamo kako doći do tvoje Ljubavi i vječne Mudrosti. Želim
Dragi Isuse, Dotakni svojim prstom moje srce. Daj da po tvom dodiru oživi i zapleše svaka stanica moga srca i tijela. Promijeni moje misli, riječi i djela. Daj da postanem sličan tvome slavnom Tijelu već danas, da Tebe ugledam u sebi. Želim biti tvoj vrt kojeg zalijevaš čistoćom, radošću i
U današnjem Evanđelju Gospodin me poziva k sebi jer me želi naučiti kako biti krotka i ponizna srca. Jesam li dovoljno malena da mogu razumjeti Isusove riječi i poći putem vječnosti? Evo Učitelju, dolazim ti opet. Svako jutro odlučim ponovno ti doći, Isuse, jer želim pronaći utjehu, mir, odmor i
U današnjem Evanđelju Isus želi da se okupljamo u Njegovo ime i slavimo Božju ljubav. Poziva me na radost u ljubavi jer ima novi plan za moj život. Jesam li spremna odbaciti staro i obući novo odijelo i radovati se novom životu s Kristom? Zamišljam susret s Isusom. On me
U današnjem Evanđelju Toma iskazuje svoju vjeru u trenutku kada vidi Gospodina i prstima osjeti Isusove rane. Jesam li ja ponekad nevjerni Toma i koliko je jaka moja vjera u Božju milost? U trenucima kad me smogne slabost i strah, moja vjera se utiša i sve svjetovno bruji jače i
Da je Bog zaista kreativan u svim svojim djelima, spoznala sam to načinom na koji On spaja različite životne putove. Na moj životni put stavio je vedri duh i iskren osmijeh Patricije. Njena nježna otvorenost i hrabrost u izazovima potakla je naše prvo upoznavanje. Bilo je ljeto i "slučajno" smo
U današnjem Evanđelju Isus mi pokazuje veličinu svoje ljubavi u opraštanju grijeha i ozdravljenju duše i tijela. Na koji način mu mogu uzvratiti toplinu ljubavi koju mi bezuvjetno daruje svaki dan? U duhovnim pjesmama pronalazim mir i utočište u kojem se sklonim u trenucima samoće. To je ona dobra samoća,
U ovom Evanđelju prikazana je snaga Božjeg Sina koja je nadvlada moć Sotone i njegovih zlih duhova. Prepoznajem li Božju milost kada me dotakne i očuva od dodira zloga? Mislima mi prolaze sve situacije u kojima sam bila kušana i izmakla mračnom zagrljaju. Znam da to nisam bila samo ja,
U današnjem Evanđelju Isus pokazuje kolika je njegova sila, moć i snaga koja mu je dana od Oca nebeskoga. A kolika je moja vjera u Sina Božjega koji smiruje morske valove i utišava oluje? Kada se nađem u nemogućim situacijama, zaokruže me strahovi i nemiri sa svih strana i ne
Današnje Evanđelje potaklo me na razmišljanje tko je Isus Krist i kakvo mjesto on zauzima u mome srcu. Zašto je toliko važan i kako to da njegovu toplinu osjećam prisutnu u svakom trenutku, u sreći, poteškoći ili samoći. Zaključujem da moja vjera u Boga živoga izvire iz ljubavi koja dolazi
Ljubimo li Isusa više nego majku ili oca, suprugu, supruga, sina ili kćer.. Što uopće znači ljubiti i da li se ljubav iskazuje i potvrđuje izgovorenom riječju, na papir stavljenim tekstom, instrumentom odsviranim notama.. Da nekoga istinski voliš znat ćeš onoga trenutka kad budeš za tu osobu spreman učiniti i
U današnjem Evanđelju ponovno se susrećemo s još jednim snažnim svjedočanstvom vjere koje je i Isusa toliko oduševilo da je izrekao: „ Zaista, kažem vam, ni u koga u Izraelu ne nađoh tolike vjere..“ Svaki put kad odemo na Svetu Misu i sami izgovaramo ove riječi, međutim zapitajmo se koliko
Današnje Evanđelje je još jedno u nizu koje govori o snazi vjere, te bogoslovne kreposti koja nam je često tako blizu, a opet tako daleko. Nedostaje nam često ona snaga vjere koja je potrebna kad se ide u nepoznato, kad se skače u maglu…Sjetimo se samo Abrahama – oca vjere
„Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada, jer utemeljena je na stijeni“. Nastojmo da u temelju svega što radimo uvijek bude Krist – kamen zaglavni. Kako kaže jedna lijepa molitva: „Djela naša molimo te Gospodine milošću svojom priteci i pomoću prati,
U današnjem Evanđelju između ostaloga stoji: „Htjedoše ga prozvati imenom njegovog oca – Zaharija, no mati se njegova usprotivi: „NIPOŠTO, nego zvat će se Ivan!“ Zamislite situaciju u Ain Karimu, selu nadomak Jeruzalema, gdje se okupila rodbina, prijatelji, Zaharijine kolege svećenici.. i nakon što svi u glas kažu da se
U današnjem Evanđelju čitamo kako su uska vrata i tijesan put koji vode u Život i MALO ih je koji ga nalaze. Zašto ih je MALO? Svi vi koji ste bili na rijeci znate kako je teško ići protiv struje, ali ako želiš stići do izvora Žive Vode drugoga puta
Prvo što sam se zapitao kad sam stao malo nad ovim tekstom je zašto uopće osuđujemo jedni druge? Osuđujem li možda kod drugih ono što nosim duboko u sebi i ne želim sebi to priznati, ne želim se suočiti sa svojim brvnima. Danas nije pravi dan, ali zato ću sutra
Duša i tijelo zajedno sačinjavaju osobu. Nije jedno manje vrijedno. Razlika je samo što je u ljudskoj moći uništiti samo tijelo. Duša ostaje Bogu na sud. Dar života koji smo dobili od Boga ostaje nama da bismo pridonijeli Kraljevstvu. On čeka da mu se vratimo i pazi na nas na