U današnjem evanđelju čini mi se kao da Isus mijenja ton kojim govori. Prokazuje mi moju sljepoću, tvrdoću moga srca. I pita me, kako ti tako malena misliš voditi brata ili sestru svoju bliže Meni, a nisi svoje srce očistila? Isusa ne zanima onaj drugi, Isus ne želi čuti što ja imam reći što je krivo učinio brat moj. Naravno, On me uvijek sluša, ali čeka da se ja upitam: kako stojim sa svojim srcem? Isus želi moje srce. Ne ono tamo koje ja mislim da treba obratiti, nego moje. Uvijek kažem kako je najveća promjena krenuti od sebe. Ako ja nešto promijenim, pokrećem lanac promjene koji obogaćuje druge. A sebe ne mogu promijeniti ako stalno gledam trun u oku brata svojega. Moje mi se brvno čini kao trun, a nečiji trun kao brvno. Daj mi Gospodine vidjeti moje srce i brvno u oku mojemu.
