„Zapljušti kiša, navale bujice, duhnu vjetrovi i sruče se na tu kuću, ali ona ne pada, jer utemeljena je na stijeni“.
Nastojmo da u temelju svega što radimo uvijek bude Krist – kamen zaglavni. Kako kaže jedna lijepa molitva: „Djela naša molimo te Gospodine milošću svojom priteci i pomoću prati, da svaka naša radnja s Tobom započne i s Tobom da se dovrši“. Ako odbacimo kamen zaglavni posljedice će se vidjeti već za prve jače oluje, a one uvijek dođu prije ili kasnije. Dočekajmo nevrijeme spremni, budimo poput mudrih djevica.
U današnjem Evanđelju Isus isto tako govori kako je mudar onaj koji izvršava Njegove riječi. Razmišljam kako često s oduševljenjem slušam Isusove riječi, ali kad ih treba životom posvjedočiti oduševljenje splasne. S Kristom sam rado dok je na svadbi u Kani Galilejskoj, dok je na Taboru ili dok ulazi u Jeruzalem za Pashu. Dok je išao put Golgote imao sam neodgodivu obvezu…Nadam se da tako neće biti kada sutra ponovno sretnem nekog brata koji pada pod težinom križa.
