Dok ne počnemo ljubiti onoga do sebe kao istinski dar neba ne možemo uživati ljepotu unutarnjeg mira. Ovladati svojim ponekad pristranim stavovima i izaći iz udobnosti onoga što su naše misli – puno je teže od svakodnevnog kušanja naših uobičajenih muka. Nailazimo li mi na primjere bezuvjetne ljubavi u svijetu u kojem danas živimo? Ljubimo li suze i greške bližnjih ili smo puni hladnih stavova? Dok je srce čovjeka spremno i otvoreno primiti ljubav, tada i daje ljubav. Zašto se odmičemo od Boga misleći da mu naša ljubav ne vrijedi? Ta mi smo poslani da ljubimo i da se toj ljubavi već sad pred Njim divimo. Da ga iščekujemo i da nas njegova ljubav hrabri.
