Nikodem je bio na glasu kao ugledan Židov, štoviše bio je učitelj, farizej, član vijeća, no njegovo shvaćanje Božjeg zakona bilo je površno. Za njega zakon kao da je bio sam sebi svrhom i to mu se činilo dovoljno. On prepoznaje Isusa kao Božjeg čovjeka, ali ne razumije njegovo poslanje te se ne može odvojiti od zemaljskog shvaćanja stvari što mu onemogućuje da čitavim bićem uroni u vjeru. Možda se, kao i ja, na nekoj razini i boji dubljeg promišljanja o kraljevstvu Božjem jer ga je strah da je nedostojan, stoga se zadovoljava osrednjošću. Jedna od najgroznijih misli koje dolutaju do moje glave je da sam ok vjernik. Mrzim tu misao jer znam da me je Bog stvorio da rastem, da težim tome da mu budem bliže, pa i da više posrćem nego koračam, znam da je tu da me podiže. On je sveznajući uložio toliko u mene, tko sam ja da to odbacim?
