Jesam li ja među onima koji posumnjaše, i zašto jesam? Zašto se toliko često tvrdoglavo oslanjam sama na sebe i smatram razumnim samo ono što je čovjeku moguće? Zašto me statistike ovoga svijeta tako često udalje od riječi koja gori u meni, koja želi biti moj glas razuma, da „Bogu ništa nije nemoguće“? Želim ti padati ničice uvijek, pogotovo onda kad „moguće“ dođe svom kraju. Želim biti tvoja, slijediti tvoj put, i nikada, baš nikada ne zaboraviti da jesi sa mnom do samog kraja. I da s Tobom mogu i brda premještati.
