Milost je imati spoznaju o vlastitom i tuđem grijehu. Duh Sveti nam daje da proničemo svoje naume i postupke, da znamo osluškivati svoju savjest, Božji glas. No nije dano uvijek i svima. Nismo uvijek razboriti i čestiti. Ljudski je griješiti, zar ne? Kako postupamo sa sobom kada pogriješimo, osuđujemo li se? Ili se uzdamo u jednog Suca i njegovo milosrđe da će nam ipak oprostiti? Krist nas uči da ljubimo kao što je On ljubio, a ljubio je i pravedne i nepravedne, i one zaslijepljene grijehom i one otvorenih očiju. „Jer on daje da sunce njegovo izlazinad zlima i dobrima“, a svaki izlazak sunca nova je prilika da molimo jedni za druge i da se u ljubavi opominjemo kako bismo svi mogli predati svoje grijehe Njemu i težiti savršenstvu.
