Jedna poslovica kaže da si ono što jedeš. Tako mi je na Tijelovo posebno na srcu to da blagovanjem Krista u Euharistiji postajem sve više nalik Kristu.
Ta stvar nužno mora biti opipljiva u mom životu, konkretna, a ne apstraktni pojam koji mi donosi ugodu – jer lijepo je biti kristolik, Bogu nalik. Bog je konkretan i kao takav poziva i mene da budem konkretan. Gdje me na to poziva? Kako me na to poziva? Što to mogu dati?