admin_web

Uh, danas mi baš teško slušati Tvoju Riječ. Provocira me svojom ozbiljnošću, i nije mi baš najjasnija! Ono što vidim, kao da nikad prije nisam to primijetila, je činjenica da ti pripremaš svoje učenike za budućnost koja nije nimalo laka - govoriš otvoreno, bez usporedbi:  trpjet ćeš, odbacit će te,

Isuse, ti konstantno ispadaš iz naših okvira. Evo gledam danas kako se odnosiš prema slijepcu – nemaš neki određeni obrazac ponašanja. Zamolili su te samo da ga dotakneš, kao što si masu njih tako izliječio. Ali ti se ne stavljaš  u kutiju: uzimaš čovjeka za ruku, izvodiš ga iz sela,

Ekipa je zaboravila ponijeti kruha! Totalno prizemno iskustvo i totalno ih razumijem – evo zamišljena sam i ja ovih dana pa i počesto, a da ne kažem koliko tek zaboravljam. I na neki još prizemniji način mi je drago da ja i ekipa imamo neke sličnosti.   Ali, kako samo

Farizeji traže znak s Neba! Pogled mi bježi na Evanđelje prije današnjeg: tamo Isus hrani 4000 ljudi sa 7 kruhova! Njima nije dovoljno: par dana poslije traži se specijalni “znak s Neba”.  A On “uzdahnu iz sve duše”. Taj uzdah mi je odškrinio vrata Isusove osobe - mogla sam

Učitelju, Ti si došao na svijet da nas otkupiš, da nas spasiš, kako smrću na križu tako i naukom, baštinom koju si nam ostavio. Primjerom svojim i naukom, tumačiš zakone koji su objavljeni prije Tvoga dolaska. Ne postrožuješ ih kako možda na prvu izgleda, nego tumačiš. Radi nas, da bolje

Ti Isuse, paziš na sve. I na najmanje detalje. Znaš da nam je osim duhovne hrane potrebna i ona fizička. Zašto da brinem o tim detaljima kada ti brineš? Kao i ljudi u evanđelju, potrudit ću se potražiti prvo duhovnu hranu, a onda će od tebe doći i ono materijalno

Isus djeluje na svoj način koji je u našim očima ponekad neobičan. Tako mi se i ovdje učinilo čudnim da je utisnuo prsti u uši čovjeka i pljunuvši, dotaknuo se njegova jezika. Većini je to sigurno i gadljivo. Pitam se zašto je tako učinio kad je On svemoguć i

Čitajući današnje evanđelje prvo što mi je zaokupilo misli bila je poniznost žene koja je pala Isusu pred noge. Ona je znala da ne može sama riješiti problem koji je imala sa svojom kćeri pa je stoga ponizno otišla Onomu koji je veći od nje, za kojega vjeruje da joj

Pravedan si Gospodine jer nam svima jednako sudiš. Svi smo, bez obzira na naše različite okolnosti, u jednakoj poziciji pred Tobom i Tvojim sudom, prema svima imaš jednake kriterije, kriterij onoga što izlazi iz našeg srca. Sve što nam se događa u životu, sve nepravednosti, zla kojima smo izloženi,

Nikad neću zaboraviti scenu iz jednog dokumentarca. Negdje u Norveškoj djeca čekaju prvi izlazak sunca nakon otprilike 2-3 mjeseca neprekidne noći, imaju kostime sa žutim zrakama sunca i žuto obojane obraze. U tom mjestu to je takoreći blagdan i svi se pripremaju za taj veliki dan. Nekako mislim da nisu

Isus i apostoli su gladni, iscrpljeni i klonuli. Trebaju nešto pojesti, otpočinuti i sabrati se u osami. Evanđelist Marko nam čak dva puta spominje da im je potrebna osama na samotnom mjestu. Kad ono međutim…mnoštvo je opet tu. To me podsjeća na mame i tate. Rijetko kad na miru, često

Kakav potresan događaj. Kako nitko nije reagirao? Kako su mogli to dopustiti? Nitko nije zaslužio takvu smrt iz nečijeg povrijeđenog ega, iz hira, a kamoli onaj najveći rođen od žene. Ali, čekaj malo. Kad sam ja bila Saloma, učinila kako mi se kaže a znajući da je zlo, uz izgovor

Jedan naizgled običan dan, gdje je jedan običan par došao u hram obaviti ono što se priliči i susreo neke naizgled obične ljude, ne bi ih čovjek ni primijetio. Kad se gleda izvana, da - ništa neobično. Ali nije u tome susretu bilo ništa običnoga. Josip i Marija došli

Isus me pozna, on zna tko ja jesam. On zna Istinu o meni. Neprijatelj ne voli kad sam onakva kakvu me Isus pozna, on ne voli tko ja jesam. I zato mi pokušava to oduzeti. Moji najbliži, moja obitelj, moji prijatelji… njima neprijatelj šapće tko ja nisam. Takozvani subjektivni pristup.

Kako je divna molitva Jairova - Dođi Isuse da moja kćer ozdravi i ostane u životu! U životu, da ju Život obuhvati i grli sa svih strana. Molim te Isuse da osjetim kako me obgrljavaš i obuhvaćaš sa svih strana, cijelu mene! Isus mi odgovara: Ne boj se! Samo

Puno puta mi se po glavi mota puno misli, napasti, proračunatosti, fantaziranja i žaljenja od kojih me boli glava, od kojih se ne mogu koncentrirati na bitno, ne mogu obavljati svoje zadatke, gotovo pa pomahnitam tako da ne vidim stvarnost oko sebe … mnogo ih je, toliko da mogu

Isus izokreće uobičajeni svjetovni način gledanja na stvari. Onima koji u očima svijeta često nemaju vrijednost, Gospodin upućuje riječi utjehe. Ali nisu to samo riječi utjehe, već i poziv na život koji će nas učiniti istinski sretnima. Časni sluga Božji Fulton Sheen piše: „Ako, dakle, živiš za užitke, propuštaš radosti

Gospodine, tako često se na moju lađu na moru života spusti oluja i navale valovi. Moja lađa bude nošena valovima. A ti tako mirno spavaš. Tu si, na mojoj lađi. A moje oči vide samo tamu koja se nadvila. Zaboravljam koliko puta, moj Gospodine, si bio moja svjetlost sa svjetionika.

Dok čitam današnje Evanđelje, razmišljam o njivi svog srca, na koju je posijano sjeme Božje. Kakvo je moje srce, ta njiva? Navodnjavam li ju Božjom Riječi? Ili sam je zapustio? Jesam li svjestan da je u mom srcu posijano Božje sjeme s namjerom da i sam postanem sjeme koje će

Isus u današnjem Evanđelju šalje Svoje učenike da naviještaju Evanđelje i krste. Naše spasenje ovisi o vjeri, ali i Krštenju. Čini mi se da ljudi ponekad neozbiljno shvaćaju ovaj sakrament. Krštenjem smo postali djeca Božja. U tom milosnom trenutku postao sam Tvoj ljubljeni sin. „Tko uzvjeruje i pokrsti se,

Posebno su mi ostale riječi „Tko god vrši volju Božju, taj mi je brat i sestra i majka“. Ovdje prepoznajem koliko je Isusu važan naš odnos s Bogom. Iako neizrecivo dublji, Isus ovaj odnos izjednačava s odnosima u obitelji. Koje li milosti. Biti tako blizak Isusu vršeći volju Oca. Vršim

U današnjem Evanđelju Isus nas upozorava na grijeh za koji nema oproštenja. Nerijetko me zadivi Isusovo strpljenje i mudrost. Hrabrost u suprotstavljanju zlu. Promišljajući i preispitujući svoj život, svoje stavove i ponašanje, pitam se: Nastojim li živjeti čestito? Ili se zatvaram djelovanju Božjeg Duha? Gospodine, želim se opredijeliti za dobro.

Razmišljam koliko milosti sam primila otkad si me vratio k sebi. Nekad poželim vikati i protresti ljude da shvate da si živ i da si prekrasan. Na srcu su mi posebno članovi moje obitelji. Kako bih željela da te upoznaju! Možda me među njima najviše trebaš. Pomozi mi da budem

Koliko smo samo puta u evanđelju čitali o situacijama u kojima Isusovo poslanje ne razumiju ni njegovi učenici, ni njegova obitelj? Ipak, nastavili su ići za njim. Nisu ga napustili, i On nije napustio njih. Imam li snage slijediti Isusa i onda kada ne razumijem na što me poziva?

Kako je divno kada te netko želi. A još je divnije kada te želi najsavršenije biće u cijelome svemiru – Bog. Dvanaest izabranih. Isusu posebnih. Imali su ono nešto. Baš kao i ti. Nisi ti izabrao njega, već je on izabrao tebe. A dok te izabrao, imenom te prozvao jer

Dragi Isuse, čitajući danas tvoju svetu Riječ, upada mi u oko jedna stvar – egocentričnost. Za Tobom je išao silan svijet iz cijelog Izraela iz samo jednog razloga: „silno je mnoštvo čulo što čini i nagrnulo k njemu.“ Današnji evanđeoski ulomak obojan je snažnim, možda čak i grubima glagolima –

Kada nam je srce vezano za okove prošlosti, nemoguće je dosegnuti ruku koju nam Gospodin pruža. Potrebno je ostaviti ono staro kako bismo živjelo novo. Potrebno se predati Isusu i gledati u Njegove oči. Predati se Gospodinu znači predati Mu cijelo svoje srce, sav svoj život. Možda nam je srce

Ovog se evanđelja treba sjetiti svaki puta kada posumnjamo da nismo dostojni zvati se Božjom djecom i kad sami sebi ne možemo oprostiti svoju grešnu ljudskost. Gledajući tako na sebe, i dalje smo udaljeni od Boga, a Marko piše da je Isus rekao: „Ne dođoh zvati pravednike, nego grešnike.“ Upravo

Danas čitam kako je Isusu dana vlast da otpusti naše grijehe dok smo još prisutni ovdje na Zemlji. Pomalo shvaćam kako nam se ta prilika pruža svakodnevno ako odemo na svetu ispovijed i svećeniku, kao našem posredniku prema Isusu, iskreno priznamo svoje grijehe i za njih se pokajemo. Koliko bi

Svidjelo mi se ovo „Ako hoćeš, možeš me očistiti!“ što je izrekao gubavac, dajući Isusu na izbor hoće li ga ozdraviti ili neće. Mislim da je to iznenadilo i samog Isusa, koji je ostao „ganut“ tim postupkom i bilo mu je još milije ozdraviti gubavca. Koliko se puta ulovim da

Iz današnjeg evanđelja izdvojila bih dva važna trenutka: Isusovo ozdravljanje bolesnika i čin Isusove molitve. Prvo, ne želim zaboraviti kako Isus može izliječiti svaku moju bolest, bila ona doslovna ili neki grijeh. Drugo, željela bih češće moliti poput Isusa koji je to radio iz poniznosti i ljubavi prema Ocu, jer

Isus, koji je moj Spasitelj, po kojemu je sve postalo, krsti se. Otac ga priznaje kao svoga Sina. Isus se krsti i izjednačava s nama, s malenima. Ovo mi je prilika da zamislim svoje krštenje. Ne mogu ga se sjećati, roditelji su me donijeli pred Gospodina i zatražili moje

Najljepše od onoga što imam dat ću Gospodinu. Na to me podsjeća ovaj blagdan. Tri mudraca traže kralja, žeđaju za njim i nose mu svoje najvrijednije. Što ja donosim Gospodinu? Stvaram li kompromise kada idem pred Gospodina? Primjer, nedjelja je, imaš važan ispit u ponedjeljak. Kažeš: “ ne stignem se

Posebno mi je odjeknula rečenica “Vidjeh te prije negoli te Filip pozva, dok si bio pod smokvom”. Gospodin me jedini poznaje. On me vidio prije nego što me ovaj svijet upoznao. A ni sada me ovaj svijet ne poznaje. Stalna borba za dokazivanjem, mislimo da to trebamo pokazati svijetu, da

“Učitelju, gdje stanuješ?” Često propitkujem svoju nutrinu i tražim Isusa. Tražila sam ga prije u svojoj nevolji. Pitala sam se zašto sam baš ovdje gdje jesam, zašto sam baš na tom faksu, zašto slušam obeshrabrenja? Zašto sam tražila Isusa u lošem? Zašto sam ga okrivljavala za to što mi je

Pred očima mi se pojavljuju dvije slike. Prva prikazuje djetešce Isusa u štalici koji već tada biva upoznat sa surovosti ovoga svijeta, s ravnodušnošću, s nepravdom. Isusa koji je blizu malenima. Druga slika prikazuje Isusa koji nosi križ do mjesta svog raspeća. Ponizan, strpljiv do samog kraja, radi mene i

U ovom odlomku posebno su mi odjeknule riječi “I svijetlo u tami svijetli i tama ga ne obuze”. Pred očima mi je slika malenog djeteta Isusa u štalici. U tami, rađa se svijetlo. To svijetlo koje se ne može ugasiti. Ako sam s Isusom, u meni je bar maleni

Život Josipa, Isusa i Marije, u prvim godinama Isusova života, bio je pun preokreta i iznenađenja. Odlaze u Egipat, napokon se žele vratiti u Judeju, ali se ipak smještaju u Nazaretu. Svaka je mala promjena zapravo dio Božjeg plana. Baš me zanima koliko su pouzdanje u Boga oni imali,

Šimun je za mene primjer osobe koja vjerno i mudro sluša poticaje Duha. Prepoznao je Isusa, vidio svoga spasitelja i ispunio Božji plan za njega, sve zato što je slušao Božji glas u sebi. Prvo sam mislio kako bi svatko na Šimunovom mjestu prepoznao Isusa i Njegovu veličinu, ali onda

Kralj svega svijeta rodio se u Betlehemu u štalici, suprotno od očekivanja svih Židova i život mu počinje progonom. Zanimljivo mi je kako nikada nitko ne bi očekivao da će život sina Božijega tako započeti. Ovo evanđelje stvarno potvrđuje da je Bog odlučio postati čovjekom bez ikakvih povlastica, jednako krhak

Jako zanimljivo evanđelje koje mi u glavi samo stvara pitanja, moram priznati da prije pisanja ovih nadnica nikada nisam previše razmišljao o njemu. Zašto je prvi učenik prestigao Petra? Je li Petar posustao u svojoj vjeri u tome trenutku pa ga je drugi prestigao? Zanima me kako je izgledalo njihovo

Jako često čujem ovo evanđelje i mislim da ga svi već znamo napamet. „Čuvajte se ljudi, jer će vas predavati vijećima i po svojim će vas sinagogama bičevati.“ Rečenica je koja mi zvuči normalno i nešto na što sam spreman, a onda često budem kao Petar koji zataji Isusa na